draga raga
29.11.2008., subota
Krampom do kontaktnih leca
|
Krenula sam rano u bolnicu na pregled za kontaktne lece. Zbog guzve na cesti stigla sam u 7:50. Dobila sam broj 8! Raditi pocinju u 7:30. Doktora nije bilo do 9 sati, bez objasnjenja. Dvije sestre su bile vrlo ljubazne, ali... Prozvali su me medju prvima. Razlog: ne treba mi broj jer sam se narucila za pregled prije mjesec dana. Nosim lece, naocale nemam. To se u kabinetu za lece pokazalo kao problem te su me poslali u privatnu ordinaciju na ocitavanje tih istih leca (bez obzira sto sam imala ranije nalaze). Vratila sam se u cekaonicu oko 10 sati. Bila je prepuna, do mene je sjedio covjek s rednim brojem 27. Bas me zanima jel docekao red... Bilo me sram kucati na vrata. Bila sam jedina trudnica, ali tamo je bilo skolaraca, invalida, bolesnih ljudi. Kad mi je postalo jasno da su drugi ljudi svoje skrupule ostavili doma, ustala sam i pogurala sestri pred nos svoj dodatni papiric s mjerama leca cim je otvorila vrata. Odmah me primila uz rijeci "pa kaj niste pokucali cim ste dosli" i ubojite poglede iz cekaonice. Bila sam jedna od petoro pacijenata u toj grupi. Van sam izasla prva, 40 minuta kasnije, vec je bilo proslo 11 sati. Obje sestre su obavile vecinu posla, doktor mi je posvetio mozda minutu svog vremena. Meni se ucinilo kao da je potvrdio dijagnozu koju su postavile sestre. No sigurno nije tako. A i da je, on je zavrsio studij i specijalizaciju i sto sve nije morao... Cinizam? Istina boli? Ne mogu se odluciti. Ako zelim da oni posalju isti dan podatke s preporucenim lecama u doticnu privatnu ordinaciju, dobit cu ih za tri dana. Ako ne, sve nosim sama i trajat ce ovisno o mojim sposobnostima organizacije. Pristala sam, trebaju mi, ne vidim bez njih. Bas sam jadna, zar ne! Svi mi kazu, kaj se zalis, nisi ni dugo cekala! |
27.11.2008., četvrtak
Ljetovanje s kornjacama
Dio ljeta provela sam na moru u blizini usca rijeke Zrmanje. Turisticki to nije atraktivna regija. Nemam prigovora, divno je uzivati na osami.  Nekad sam taj dio Hrvatske smatrala tuznim i depresivnim. Danas se sve zeleni, grade se nova planska naselja. Starija su gradjena stihijski, a najgori primjer je Karin. Naravno, to je iskljucivo moje misljenje!Nije bilo dosadno! Svakodnevno smo uzivali u druzenju s prijateljicama. Slicice su privatne prirode, ali nadam se da se dame nece ljutiti sto ih objavljujem!   Uskoro nas je bilo vise! Lubenice i dinje su pun pogodak! Rajcice i jabuke nam nisu odgovarale, al moze se pojesti kad nema nista bolje.  Za dobrim se restoranom prasina dize! Lubenice i dinje zadovoljit ce i najtvrdjeg kriticara!   Krajem ljeta druzenju je dosao kraj.  Bez brige, drustvo s oklopom ostalo je u svome domu, zasticene, nitko nije ukraden.Do sljedeceg ljeta, drage moje! |
17.11.2008., ponedjeljak
Moja prijateljica... i njen muz, ljubavnik i ljubavnica
|
Uskoro dolazi. U pocetku je dolazila sa svojim muzem. On je bio dobar covjek i nitko nije primjecivao kako s godinama gubi osobnost, uvjerenja, slobodu i snagu. Nitko ga nije vidio pored nje, tako glasne i samouvjerene i iscrpljujuce. Zatim smo upoznali ljubavnicu. Muz misli da je ona njihova zajednicka najbolja prijateljica. Dovela ju je u moj dom bez prethodne obavijesti. U normalnoj situaciji takav bi postupak smatrali krajnje bezobraznim... Ljubavnica je divna djevojka koju ne mozete ne voljeti kad je upoznate. Krasna osoba koja se ne zna boriti protiv bolesne ljubavi. I tako su ostale u mojem domu. Opet su pobijedile manipulacije moje stare prijateljice. Cijelo vrijeme spominjali su se raznorazni muskarci, s kojima se nalazila u svome gradu ili odlazila na putovanja. Sad je zaljubljena u gospodina posebnog i veza je ozbiljna. Upoznala je njegove roditelje. Znaju li oni za njenog muza i njenu ljubavnicu? Ne tice me se, znatizeljna sam. Uskoro dolazi s novim ljubavnikom i svojom najdrazom djevojkom. Spavat ce u hotelu. Uistinu je ozbiljno jer me prvi puta nije dovela pred gotov cin: prvi puta me pitala da li smije dovesti posebnog kod nas na kavu. Ona bi voljela da se upoznamo. "Ako bude moguce, vidjet cemo se". Tako nesto sam izgovorila. Nije vazno jer je odmah pocela objasnjavati sto ne smijem reci njemu, njoj i muzu kad ga ponovno sretnem. Nema nade. Nikad im nista ne govorim i ona to zna. Nije na meni. Slusam, razgovaramo o nevaznim stvarima. Ne osudjujem, ali ne razumijem. Poznavajuci pricu pristala sam sudjelovati u njenim lazima i to me jako smeta. Samo oni koji je uistinu poznaju znaju da razlog nije znatizelja. Ponekad kod kuce razgovaramo o njoj. Malo se ljutimo, malo ogovaramo, pitamo se kako je sve to moguce. Ona je emocionalni vampir i ona je jednostavno tu. Znam da ce ostati jer unatoc svemu cijenim njenu borbu i nase zajednicko odrastanje i cinjenicu da sada zivi daleko, daleko. Pitam se da li sam ja ta koja sam cula najveci broj njenih tajni, skandala, zivotnih sreca i nesreca. |
13.11.2008., četvrtak
Belgijski toalet
 Kako sam sretna bila kad sam usred noci u jednom ruznom belgijskom wc-u ugledala poruku ranijih korisnica, engleskih navijacica! Inace ne nosim kameru kad moram na wc, samo kada putujem pa sve vrijedne stvari imam stalno u blizini. I tako ja mjesto putopisa po Zapadnoj Europi i svih dragih mi i lijepih fotografija objavljujem bas ovu  Tko kaze da pocetak mojih sastavaka u kategoriji putopisi mora izgledati kao copy/paste iz turistickih brosura... Ima vremena! |
11.11.2008., utorak
Pouka: ne citaj forume o trudnoci kad si trudnica
|
Trudna sam tek 5 mjeseci. Trudnoca dakucnemudrvo napreduje bez ikakvih problema. Nije me ni mucnina uhvatila nikad. Ali! Prvo sam citala o vrecicama bez beba i umirala od straha da se to i meni dogodilo, srecom mojom nije. Pokusala sam citati i razne teme s bebi kupusicima i cvjeticima, trakicama s bebi-do-porod-mjerom i infantilnim majkama koje obozavaju svoja zlata, cike (koji je to vrazji izraz!), kakice i MM-ove (!!!) ostale deminutivcice. To je jos gore. Volim svoje dijete i muza i veselim se porodu. Al jos uvijek imam mozak odrasle zene i borim se protiv gluposti koje radim. I ovim postom, molim lijepo. Tesko je bilo jer nakon toga su na red dosli spontatni pobacaji, virusi i bakterije, malformacije, double testovi i 3-testovi, amniocinteze, problemi sa stitnjacom, zli doktori i bezdusne sestre. O svemu sam procitala na forumu. Nista od toga mi se nije dogodilo i nisam morala ici na raznorazne dodatne pretrage. Doktori i sestre koji su me do sada pregledavali su se pokazali kao susretljivi ljudi koji rade svoj posel. Jedino negativno iskustvo je ogavan zahod koji sam hocu-necu morala posjetit u Vinogradskoj bolnici. Cistaca nije bilo u blizini, da sam vidjela nekog, upozorila bi ih. Onda mi je muz rekao da zna da cu pocet vikat i svadjat se, ali da moram prestati. Skoro se onesvjestil kad sam se slozila bez prepirke. Svejedno sam poslije procitala o autisticnoj djeci i to je bila kap koja je prelila casu. Vise ne citam, od danas pisem blog! Rekoh ja jucer Jutros mi je bilo malo dosadno pa sam odlucila proci korz sretne i obecavajuce naslove na trudnickom forumu.  I sve je bilo super dok nisam otvorila STARU temu o zapazanjima britanske babice u HR. Pa kad se danas nisam registrirala na taj forum onda valjda nikad ni necu! (Da, nisam clan niti jednog foruma!) Koja krava! Nadrobila je takve gluposti koje su univerzalne i mogu se naci bilo gdje. Neke su stvari i tu i tam i lijevo i desno dobre, neke lose. Te lose treba popravit naravno, al da zivimo u pecinskim uvjetima, nije bas tak. Imam iskustvo s britanskim bolnicama i domovima zdravlja i sokirala se kad sam vidjela neke supermoderne i neke ekstranazadne stvari, al mi ne pada na pamet rec da su jucer sjasili s drvene metle. Sad mi je malo bolje, ispuhala sam ljutnju. Ako ikad koja trudnica izgugla ovaj post, ne brinite se! Losa iskustva je lijepo procitati kad ti stvarno zatreba pomoc ili podrska. Nema smisla i glupo je unistavati svoj vlastiti mir i uznemiravati tog malog malca u trbuhu, gnjaviti i mozda plasiti muza i obitelj. Trudnoca nije bolest i one trudnice koje nemaju problema uglavnom uzivaju i nemaju o cemu pisati nego su samo sretne. Nadam se da sam danas zavrsila s ucenjem. |
10.11.2008., ponedjeljak
Svaki pocetak je tezak kad nemas c
|
Pokvario se moj dobri stari komp. Zapravo, posteno je umro. Sad imam samo bezobzirni strani laptop koji nema nasa domoljubna slova i pokusavam smisliti recenice bez njih, ali nis od toga. A sad malo uputa za samu sebe, odnosno zakaj sam ja sada tu! Zato kaj vec dugo volim citati blogove i znam da nitko ne cita nove blogove i previse razmisljam o sitnicama. Pretvaram se u razdrazljivu babu. Pisanje bloga bi trebalo smanjiti moju potrebu za dugim i nevaznim razgovorima, nepotrebnim svadjama. A imam i neke slike koje bi mogla tu zalijepiti. Tak da pocinjem sutra! |
