draga raga
27.12.2008., subota
Danas kritiziram: Nositi zivot, prakticni prirucnik za trudnice
Pocela sam citati prirucnik za trudnice. Dar je to od prijateljice, takodjer trudnice, koja svoju trudnocu kontrolira u privatnoj ordinaciji. Dobila je dva paketica  Knjizica je nazvana "Nositi zivot, prakticni prirucnik za trudnice". Izdavac je ANFAP Dijeli se nakon poroda u rodilistima sirom Hrvatske, u privatnim ginekoloskim ordinacijama te u nekim ljekarnama. Na naslovnici je prikazan trudnicki trbuh koji proviruje kroz bijelu kosulju, a nalazi se iznad bijelih gacica, sve to ispred bijele pozadine, uokvireno fuksija roznom. Nevino, nema se prigovora! Jedini problem je sto taj trbuh njezno grle najvece rucetine koje sam u zivotu vidjela. Pitam se da li se radi losoj obradi fotografije ili su te ruke samo u mojim ocima ogromne u odnosu na tijelo?   Fotografija je definitivno obradjena jer na kozi nema strija, tockica, dlacica i slicnih mogucih neugodnosti.Nekoliko trenutaka kasnije ponovno zapinjem. Sada je rijec o predgovoru. Prvog je napisao lijecnik, a drugog zena koja se citateljicama obraca kao mama. Svoje pismo zapocinje s: "Draga kolegice (buduca) majko". Kolegice??? Pa zar nije biti mama nesto najprirodnije i normalno? Kolega je rijec koja opisuje suradnika u struci i cini mi se neprimjerenom u ovom kontekstu. I evo mene na prvoj prici o ovulaciji. Rijeci su pomalo zenskasto jednostavne, romanticne i njezne i usudila bih se reci naivne. Zgodno je opisana metoda odredjivanja trenutka ovulacije i zaceca. Za pomoc se cak mozemo obratiti lijecniku kako bi saznali najbolju metodu za nas. Sam trenutak zaceca opisan je kao utrka, bitka najizdrzljivijih! Pitam se, a zasto ne bi zaceli dijete dobrim, starim vodjenjem ljubavi, da ne budem vulgarna necu spomenuti seks! A dobro, spomenula sam seks! Zasto, pogotovo ako postoji zelja za djetetom, ne bi vodili ljubav svakodnevno, vise puta dnevno ili barem svaki drugi dan. Zasto bi zena zeljela imati dijete s partnerom koji je ne privlaci u fizickom smislu pa joj lijecnici trebaju reci da odradi odnos s muskarcem u tocno odredjeno vrijeme kako bi dobila ono sto zeli. Moglo bi se reci da ja to gledam prejednostavno, doslovno, ali takve rijeci ne bih prihvatila. Zelja za djetetom je obostrana i smatram da je dio o oplodnji uistinu uvredljiv za muskarce. Ne svidja mi se niti sto se o mojem tijelu govori kao o njeznom gnijezdu i najmeksoj kolijevci. Dame i gospodo pisci, obracate se i meni, a sasvim sigurno se ne smatram stvari koja njeguje andjelcica. Smatram se zenom, ljudskim bicem koje voli svoje nerodjeno dijete, zeli ga i ocekuje zajedno sa svojim suprugom i obitelji i cini sve sto moze kako bi ono bilo sigurno u mojem tijelu. Koliko mi je poznato, nemam ugradjeno gnijezdo, a krevetic za dijete vec stoji u buducoj djecjoj sobi. Za sada mi prica zvuci kao uputstvo zenama kojima je cilj prevariti muskarca kako bi od njih dobile toliko zeljeno dijete samo za sebe. Savjet je dobar iskljucivo za lezbijke ili za parove koji se bore protiv nepolodnosti. Na trinaestoj stranici potapsana sam po glavici rijecima kako je izmedju mene i mojeg zametka sve u najvcecoj tajnosti i kako je normalno da zelite biti prva koja ce saznati. Iskreno, sama sam u kupaonici obavila neophodno piskenje na trakicu te ju zatvorila u stapic, vratila se u sobu i dala muzu da on pogleda rezultat. Imali smo plus. Neopisivo mi je drago da smo tada bili zajedno. Zasto niste napisali da je isto tako normalno biti u drustvu djetetovog oca? Zatim slijedi opis razvoja djeteta. Opet prejednostavno i s previse dekoracija, ali shvatljivo i ovog puta ocigledno pisano za siroku publiku. Tek sam na dvadesetoj stranici i vec mi je potreban odmor. Sadisticki zelim saznati kakva uzbudjenja nose sljedece stranice! |
22.12.2008., ponedjeljak
Dobrotvorne akcije i kako radi HZZO
|
Presretna sam jer sam dobila cak 500 kuna od HZZO-a za moje kontaktne lece. Zahtjev je odobren za nekoliko dana. Nemam veliku dioptriju, ali moraju biti od posebnog materijala pa su skuplje od uobicajenih leca na nasem trzistu. Nadoplatila sam manje od 100 kuna za izradu. Stigla sam kuci nakon teskog i iscrpljujuceg dana. Sjela sam uz novine i salicu toplog caja, samo sam se zeljela odmoriti. Objavljen je jos jedan clanak o djecaku za kojeg se trenutno skuplja pomoc kako bi mu se omogucila operacija u inozemstvu. Prepoznala sam pricu jer sam svojom skromnom donacijom sudjelovala u akciji. Autor clanka pise kako HZZO razmislja da li da se njemu odobre sredstva za operaciju. Tesko slazem recenice na ovu temu, pisem nevjesto, izgubljeno i nepovezano. Osjecam da mi kroz recenice izvire patetika. Osjecam se krivom sto sam bez problema predala misljenje lijecnika i dobila 500 kuna za lece koje sam sama mogla platiti. Istovremeno znam da nisam kriva jer nisam nista dobila "preko veze" i imala sam pravo na taj odbitak. Zasto taj djecak nema pravo na pomoc koja mu je potrebna? I ne samo on. |
20.12.2008., subota
Statistika
|
Vrijeme je za novi pregled kod doktora. Do sada je sve bilo u redu, osjecam se izvrsno i ne bojim se. Ono sto ocekujem je kritika. Ili cu biti preteska. Ili cu biti preplasena i kao takva glavna osumnjicena za razvoj postporodjajne depresije. Ili cu biti prestara pa cu trebati napraviti jos jednu u nizu pretraga i strahovati dok mi ne stignu nalazi. Ili cu ugrozavati svoje dijete nacinom prehrane. Ili ce me ispitivati kakvo to cudno prezime nosim. Nesto od toga ce biti. Ono sto ne ocekujem je savjet. Ne ocekujem informaciju osim ako sama ne pripremim pitanja, primjerice na zadnjem pregledu je sestra pogrijesila sto sam jedino ja primijetila i srecom sam reagirala. U bolnici pacijentima na dozvoljavaju pogled na monitor dok rade ultrazvuk (barem ne u Vinogradskoj). Voljela bih da je monitor okrenut tako da i ja vidim svoje dijete. Moj HZZO doktor ima ordinaciju koja je u raspadajucem stanju i nema ultrazvuka. Zato me salje preko uputnica na pregled i ultrazvuk u bolnicu. Pokusala sam ici privatno, no prvi puta je samo za ultrazvuk bilo 300 kuna, drugi puta 400 kuna, a sljedeci puta je trebalo biti jos vise jer su se trebala raditi mjerenja bebe. Racun nisam dobila kako bi ih barem iskoristila kao poreznu olaksicu, a nisam se htjela uzrujavati i svadjati i prijetiti tuzbama jer mi je vazniji mir i sigurnost bebe. Odlucila sam se za varijantu pregleda u bolnici. I sto sam dobila? Dobila sam broj kartona. Dobila sam kvalitetu pregleda, barem sto se tice tehnickog dijela. Kratak tematski razgovor uz pregled nisam dobila. Opceniti izgovor je da je pacijenata previse i da bi se razgovorom izgubilo previse vremena. Zato sam dobila savjet gdje kupovati muska odijela, kako zavoditi muskarce u tramvaju, kako izgleda porod trudnice od 140 kg (nadam se da doticna gospodja nije svjesna niti je ikad saznala kako je postala anegdota jednog ginekologa), "kompliment" da sam zgodna macka (nije ugodno kad ti to kaze doktor, posebno ginekolog!)... Naslusala sam se privatnih razgovora i nacekala se pregleda u svrhu zadovoljavanja praznog hoda. Najgore je sto moram priznati da sam zadovoljna kvalitetom pregleda i voljna sam zazmiriti na neukusne komentare i nedostatak komunikacije s lijecnicima. Sretna sam zato sto smo ja i moj mali nasljednik/ca zdravi. |
16.12.2008., utorak
U braku sa stranim drzavljaninom
|
Stranac. Rijec o kojoj nisam razmisljala dok nije postala prisutna u mom zivotu. Moj se suprug razljuti kad ga netko nazove strancem, a to se dogadja svaki put kad se sudarimo s birokracijom. Stranac se mora registrirati u policiji, stranac je u banci, stranac je prilikom vjencanja, stranac je uvijek i svugdje. I ta rijec zvuci kao uvreda. Odlucili smo zivjeti u "mojoj" zemlji. Njegova je drzava bogata, mocna, pozeljna zavodnica. Iznenadjujuce s koliko smo se predrasuda susreli ovdje. Od najteze recenice koja otprilike glasi "Nema veze sto je stranac, bitno da je bijelac" (?????) do toga da on nece nikada naci posao. (Nasao ga je.) Nas je jezik tezak, nikad ga nece nauciti. (Da, tesko je, ali ide.) Ti ces sve morati rjesavati za njega, on ce ovisiti potpuno o tebi. (Ponekad ovisim o njemu, ponekad on o meni, ali nije li tako u svakom braku?) On nikada nece u Hrvatskoj zaradjivati koliko je zaradjivao u svojoj zemlji. (Da, cinjenica je da na bogatom zapadu ne placaju racune, kredite, telefoniranje je besplatno i za njih rade roboti, bogati su ama bas svi.) Sada se susrecemo s novim, vezanim uz nase dijete. Koji jezik ce dijete govoriti, koje ce vjere biti, gdje ce zivjeti... Ljudi se usudjuju postavljati takva pitanja. Zaboravljaju pritom da sami imaju mogucnost odluciti da li ce slijediti vjeru svojih roditelja ili su ateisti ili ih privlace istocnjacke religije. Zaboravljaju da su sami ucili strane jezike u skoli i da danas svoju djecu salju u skole na ucenje barem jos jednog dodatnog jezika. Zaboravljaju koliko nas je barem jednom pozeljelo iseliti u drugu drzavu, gdje je mislimo bolje, gdje je sve bolje nego tu... Primjer sa naslovnice bloga gdje svakodnevno gledam fotografije s putovanja u druge zemlje, citam reportaze, bilo s putovanja, bilo opise zivota u iseljenistvu. Citam i slusam price ljudi koji su osamljeni. Divno je biti sam i uzivati u slobodi, a jos je ljepse dopustiti si ljubav, podijeliti tu slobodu s voljenom osobom i uzivati jedno u drugom. Stvarati obitelj. Citam i slusam price ljudi kojima putovanja i internet omogucju upoznavanje na drugim kontinentima, u drugim drzavama, u drugim kulturama. Pocetak je divan. Ljubav je ljubav i ona nas zdruzi. No za takvu vezu potrebno je golemo povjerenje i strpljenje dok se gradi most izmedju dvaju kultura, obicaja, nacina zivota, nasih obitelji koje medjusobno nece moci komunicirati rijecima. Cesto se mora i rusiti zid stereotipa i predrasuda posebno ako se radi o rasizmu. U jednom trenutku shvatis da je vrijedno truda i da su razlike samo proizvod stereotipa. Nasa veza nije definirana cinjenicom da su nam drzavljanstva razlicita. Zato je rijec stranac uvreda. |
13.12.2008., subota
Miss World 2008
|
Danas uzivo na OTVu, izbor najljepse gospodicne svijeta. Komentator Boris Kosmac. Voditelj je jos jucer skakljao tastinu mladog Modnog Macka i provodio bjuti tretman s glumicom Petrom Marojom. Petra je za pretrpljeni uzas dobila torbicu na dar. Cini se da je Kosmac uz zenu s Heidi perikom, golim grudima, trbuha koji odaje rodilju, nevjerovatnog glasa i uz sve to voditeljicu OTVovske verzije Kunolovca, jedino lice ispred kamera. Figac, tu je jos i vecernji tamburas gdje samo trebamo nazvati da bi osvojili pjesmu i nagradu. Hmmm, malo sam odlutala! Znaci, izbor nase gospodjice. Najljepsu haljinu osvojila je plavojka iz JuEsEj. Boris se slozio rekavsi da se radi o pravoj holivudskoj. Da se vidi kako je gradivo nauceno, nebrojeno puta je spomenuo haljinu kuce Spoza nase gospodjice Josipe. Josipa je izabrana u grupu 15 polufinaistica i to je bilo to. Boris je bio malo razocaran, ali samo malo, jer je morao priznati kako su ostale djevojke uistinu prelijepe. Izbor je odrzan u Juznoafrickoj Republici u Johannesburgu. Mister Kosmac nam je uporno ponavljao da se nalazimo u Saut Africi. Isto tako nam u maniri crno-bijele televizije nije zaboravio ukazati na cinjenicu da je predstavnica zemlje domacina mulatkinja koja je zasluzeno usla medju prvih 5. Naravno, bilo je jos rasizama, ali ovaj mi je nekako najljepse zapeo za uho. Izvan konkurencije je samo primjedba kako su neke djevojke emocionalno reagirale posjetivsi Soweto (rijecima prekrivsi suze djevojke koja, ako sam dobro vidjela, predstavlja Kraljevinu Svazi) Pobjednica je Miss Ksenija iz Rusije. Lijepa, zdrava, ali zacudjujuce ruzno nasminkana s goticki crnim kolutovima oko ociju. Haljina bijase modra s nasivenim staklenim kristalima kakvi su u veselim sedamdesetima obicno visjeli na lusterima. Ovo o ocima i lusterima je moj komentar, a ne Borisov. Oprosti Boris. Ocjena: klasik i dobro potroseno subotnje poslijepodne. Gledala bih cak i da nisam trudna i zbog katastrofalne prehlade osudjena na tjedan u krevetu mom.  za OTV i Borisa! |
12.12.2008., petak
Trudnoca i prehlada...
...ne idu zajedno  Ma prehlada opcenito je najobicniji davez.Da, upravo sam otkrila toplu vodu! Prehladjena sam, sinusi su mi oteceni zbog cega mi oci cijelo vrijeme suze, ali imamo bonus! Nema temperature!  Trbuh me zaboli kad dobijem napadaj kaslja i to me malo brine, ali optimizam pobjedjuje i danas sam bolje nego jucer, a sutra cu biti jos bolje. Nisam tako lose da bih morala piti lijekove. Samo se moram malo pozaliti. Kategorija pricice: patetika. |
05.12.2008., petak
Sehovic-Filipovic u istom tonu
|
Moda me pretjerano ne zanima. Anonimna sam osoba s anonimnog bloga, ali danas sam se na pisanje odlucila zbog ljudi koji su kakti isplivali blizu povrsine u ovoj nasoj maloj bari pa se bolje vide. Nije fer da ja tu nesto onda komentiram, no cinjenica je da ne bih mogla siriti traceve o ljudima koje ne poznajem i za koje me nije briga, ali mislim da svatko ima pravo komentirati sliku koja se javnosti nudi. Listam tako neki stari casopis. Uocim sliku para iz naslova. I obukli su se onak pasent, iste boje, slicne torbe. Ne bih rekla da samo ja primjecujem da su kad se treba slikavat za neku cajanku uvijek jednako obuceni. Uskladjeni. Cemu to? Cemu potreba za izgledati isto. Zanima me da li bi moj suprug, dijete, pas i ja izgledali vise povezani ljubavlju, vise kao obitelj da se obucemo u iste boje. Kao navijaci. Hmmm, mozda iste boje znace da "navijamo" za isti tim? |
04.12.2008., četvrtak
Put u Francusku
|
Tocnije, u pokrajinu Nord-Pas de Calais! Bio je to moj prvi posjet i dovoljno je reci da sam se odusevila. Okolis djeluje cisto i uredjeno, (za razliku od Belgije), a zrak mirise na svjezinu, na more i ribu. Da, na ribu! I nije neugodno. Povijest sveprisutna. Dunqerque, Saint-Omer, Lille, Calais, Boulogne-sur-Mer… Charles de Gaulle rodjen je u Lilleu i rodnu je pokrajinu nazivao avenijom smrti, kao podsjetnik na brojne vojske i osvajace. I dan danas ih osjetimo prolazeci uz mjesta gdje su se vodile bitke te uz vojna groblja. Ta predivna polja, nekad prerovana i otrovana smrcu. Covjek ne moze ne osjetiti zahvalnost prema onima koji su dali zivote za… Zasto? Zato da bismo danas zivjeli u slobodnoj i prelijepoj Europi, putovali i radili. Zvuci nekako prejednostavno. Zapadni Europljani imaju lijep obicaj sjecanja. Dan sjecanja ili Dan makova 11-og dana 11-og mjeseca u 11 sati. Kod nas se gotovo i ne spominje, mozda zato sto nas previse podsjeca na politicku kuhinju toga doba? Polazu crvene poljske makove znanim i neznanim hrabrim ljudima koji su poginuli u ratovima. Vratit cu se na vedrije teme. U posebno lijepom sjecanju ostale su mi pjescane plaze. Posjet je bio kratak, no imala sam priliku uzivati u toplom i suncanom danu s laganim vjetrom. Vidjeh i drugu stranu medalje. Kad se podigne oluja, zadnje sto bi covjek pozelio je setnjica uz obalu. Kuci sam stigla s gomilom fotografija i uspomena. Umjesto slika gradova i katedrala i vrtova, odabrala sam ovu:  Sve drugo moze se vidjeti u dokumentarnim filmovima, knjigama, profesionalnim i malo manje profesionalnim fotografijama na internetu. Ova moja mozda posluzi kao putokaz… Mozda ce je netko vidjeti sakrivenu ovdje i pozeljeti putovati istom cestom. |
01.12.2008., ponedjeljak
Shropshire, jesen 2008
|
Volim dotaknuti povijest kroz mjesta koja sam posjetila i grad u kojem zivim. Slijedi nekriticki prikaz djelica Shropshirea, slicica iz povijesti, popracena fotografijama mjesta cija ljepota nas tjera da zaboravljamo kako se radi o nijemim svjedocima krvavih dogadjaja. U 17 stoljecu u Engleskoj su bjesnjeli gradjanski ratovi. Zemlja je bila iscrpljena nametnutim porezima i tiranskom vladavinom sebicnog kralja Charlesa I. Osim toga, Parlament i Puritanci zamijerali su kralju priblizavanje katolicanstvu i politiku priblizavanja Spanjolskoj. On je bio unuk skotske kraljice Mary, ozenio je katolkinju, kraljicu Henriettu Mariju od Francuske. Kralj je porazen te zbog izdaje ubijen 1649 godine. Monarhija je ukinuta i stvoren je Commonwealth of England. Najstariji sin smaknutog kralja Charles Stuart pokusao je preuzeti vlast. Naravno, neuspjesno. Njegove su nade potonule 1651 u posljednjem okrsaju u Worcesteru. Mladi Chareles planirao je prijeci rijeku Severn kako bi se sklonio u Walesu, no sustigle su ga Cromwellove patrole.  Iz Worcestera je pobjegao u samostan White ladies, nazvan prema redovnicama koje su nosile bijelu odjecu. Danas se mogu vidjeti samo rusevine srednjevijekovne crkve i novijeg zida koji je okruzivao maleno groblje gdje su redovnice pokopane. Kazu da je u samostanu neko vrijeme zivjela kraljica Guinevere, nakon smrti kralja Arthura.   Ubrzo je napustio Whiteladies da bi se sakrio se u obliznjem Boscobelu, odnosno u krosnji hrasta, a noc je proveo na tavanu doticne kuce.  Lovacka kuca Boscobel sagradjena je u 17 stoljecu, prije toga tamo je postojala drvena kucica i farma. Izgradila ju je katolicka obitelj u vrijeme religijskih progona. Vjeruje se da je prava svrha izgradnje bila kako bi po potrebi posluzila kao tajno skroviste katolika. Boscobel House opstala je kao farma s kovacnicom, mljekarom i lijepim vrtovima, a na mjestu nekadasnjeg Kraljevskog hrasta raste njegov potomak.  Kasnije je Charles skrivajuci se po sigurnim kucama uspio pobjeci u Francusku, zemlju svoje majke. U Englesku se vratio tek 1660, godinu dana nakon Cromwellove smrti. Zapocelo je razdoblje restauracije, Monarhija je obnovljena, a 1661 okrunjen je Charles II. |
