draga raga
31.03.2009., utorak
Amnioskopija
|
Imala sam pregled danas i uhvatili su me totalno na prepad! Ako ovo cita koja trudnica, bez straha! Mozda zvuci ruzno, ali zapravo je bilo smijesno, ispala sam prava mimozica! Ovako je pocelo: posljednja tri dana osjecala sam malo jacu ali bistru sluz, a nocas sam osjetila nekakvo olaksanje, kao ugodni povjetarac u cerviksu  Znam da je glupo objasnjenje, ali tako je nekako bilo!Citala sam da dva tjedna do par sati prije poroda trudnice izgube nekakav "sluzavi sukrvavi cep" ali to se meni nije dogodilo. Uglavnom, 39 sam tjedan, sigurna sam bila da sam se pocela otvarati i nadala sam se da je to pocetak poroda i da cu ostati u bolnici. Sipak! Pregled je doduse potvrdio moj osjecaj. Presretna sam bila kad mi je rekao da sam otvorena za prst, ali je doktor to odmah iskoristio za amnioskopiju! Nisam pojma imala da to rade prije termina! Ali on mi je rekao da rade ako je trudnica u terminu te ako sonda moze do ovoja. I onda mi je rekao da je sve u redu, vode ima primjereno i pocetno je mlijecne boje. Sami postupak traje mozda samo par sekundi. Super, al me uspio raskrvariti, ali nisam se uzrujala jer me upozorio da se to cesto dogadja a i vec imam iskustvo s tim doktorom (krvarila sam evo sad vec drugi puta, iskljucivo nakon njegovih pregleda, dosta je grub). Da sam znala da ce mi to radit, odbila bih jer sam sigurna da je beba u redu, osjetim ju normalno iako je sad vec usporena i nema mjesta. Nakon pregleda isla sam na CTG u rodiliste pa mi je napisao uputu da mi nakon toga provjere krvarenje, kad sam vec tamo! CTG je uredan, a i sljedeci pregled je bio uredan, bez krvi. A da bi to utvrdili, stavili mi nekakve metalne spekule i lampicu  i onda pokazali da se uvjerim da nema krvi.Svasta sam cula o tim pregledima u bolnici, posebno za amnioskopiju da je bolna ili neugodna. Meni nije bila ni bolna niti neugodna, a nije ni pregled sa onim zlicama bio bolan. Samo sam se ja stisla i nisu mogli nego ici protiv mene, dok mi nije doslo do mozga da se trebam opustit. Da sam se opustila, vjerujem da ne bih ni osjetila da nesto drugacije rade. I sad nek mi netko kaze da nije super biti zena i jos trudnica  A kakvi me postupci jos cekaju! Zabrinula me jedino cinjenica da sam se smrzla zbog obicnog bezbolnog pregleda i kak cu onda izdrzat porod koji stvarno boli i traje dugo. Mogu samo reci da mi je olaksalo dilemu oko epiduralne, sad tocno znam kaj cu! Poslali me doma, narucili za tjedan dana na istu proceduru! A ja planiram rodit sutra, prekosutra! Ne ceka mi se vise. Racun mi jedino kvari to sto jos ne osjecam trudove, nemam nikakvih bolova niti posebnih osjecaja. Nadam se da cu do kraja tjedna vec drzati nasu bebu  |
29.03.2009., nedjelja
Zasto raga i to draga?!
|
MALI KONJANIK Điha, điha, četir noge, Sve četiri krute! Điha, điha, mi idemo Na daleke pute! Sedlo mi je od marame, Uzda od kanapa, A bič mi je od očina Prebijena štapa. Rago jedna, baš si lena - Zar te nije sram? Al' kad nećeš ti da skačeš, Ja ću cupkat sam. Jovan Jovanović Zmaj Ovo gore je najdraza mi djecja pjesmica! Takodjer i razlog za bolove u koljenu po kojem su odusevljeno skakutali moji necaci dok su bili malci Pjesmicu pamtim malo drugacije, valjda prilagodjenu za zagrebacki dijalekt, ali evo je tu, u izvornom obliku! Shvatila sam da ne znam niti jednu djecju pjesmicu osim te, poznati su mi kraci dijelovi jos par njih pa sam odlucila proguglati malo na tu temu. Moram priznati da nisam imala pojma da je Djiha Djiha cetri noge napisao Jovan Jovanovic Zmaj, vec sam mislila da je to neka stara, narodna brojalica. Eto kak se covjek prevari! Pogotovo ovakvi kao ja koji pojma nemaju o poeziji.Sa stranice s koje sam kopirala pjesmicu naucila sam da je JJZ izmedju ostalog napisao i leptiricu sarenicu, zima zima e pa sta je ako je zima nije lav i pacju skolu i tko zna koje jos pjesme za koje sam bila uvjerena da su autori nepoznati. Osim te, po kojoj sam nazvala ovaj moj blog, obozavala sam i Jezurku Jezica i cijelu pricu jos uvijek znam napamet. Dobila sam plocu na dar za jedan od jednoznamenkastih rodjendana pa cak znam i zvucne efekte koji idu u pricu! Imala sam i plocu Muppet Show koju sam slusala stalno i po cijele dane dok nije misteriozno nestala, posebno Manamana. Voljela sam i Muppet Chicken, ali ne mogu na You tube naci bas tu verziju. Nasla sam jednu koja me nasmijala, Koke pjevaju Na lijepom plavom Dunavu. Evo i link: Classical Chicken Za nestanak ploce krivim brata, ali on se jos dan danas kune da nema pojma o cemu pricam! Na neki nacin je ovaj post poruka mom djetetu. Danas se nekako cudno osjecam i mislim da uskoro dolazi, mislim da vise ne racunam u danima, nego u satima. Evo maleno moje, ovakve te pjesmice cekaju A trebas cuti i tatin izbor... |
26.03.2009., četvrtak
NATO
|
U posljednje vrijeme citam tekstove o ulasku Hrvatske u NATO. Moram priznati da sam prije bila kategoricki protiv pristupanja Hrvatske u EU i u NATO. Po pitanju EU bih jos uvijek radje rekla ne, nekako mi je zelja da postanemo kao Svicarska - bogata i produktivna zemlja s posebnim ugovorima s EU. Sve mi to skupa dodje kao nekakva golema masinerija koja jos uvijek ne zna, odnosno ne pokazuje sto joj je krajnji cilj. Kad se jednog dana uoblici, e onda bih ja da se i mi prikljucimo! Do tad bi i mi bili oblikovani politicki, socijalno i gospodarski te funkcionalni i dosli bi na gotovo! Ne kazem to zbog ogorcenosti. Preko muza vec imam pravo stalnog boravista u EU, ali nikad nisam regulirala svoj boravisni status jer mi ne treba. Da jesam, vec bih mogla imati i drugo drzavljanstvo. Ni malo me ne smeta pokazati putovnicu kad idem preko granice. Za UK i Irsku moram stajati u redu za imigraciju i na to utrosim malo vremena, ali nikad nemam problema. Ne cekaju samo seljacke zemlje koje nisu u EU, cekaju i Japanci, Amerikanci... Kad se u UK ulazi trajektom ili vlakom, onda svi prolaze granicnu kontrolu, cak i drzavljani EU Za NATO sam skroz promijenila misljenje. Ne kosta u novcima puno vise od svih hadezeovskih i inih automobila i satova. A mislim da pruza sigurnost koju nikad do sad nismo imali. Kao jedan od glavnih argumenata protiv NATO saveza je konstrukcija da ce Hrvati postati topovsko meso, da ce nas Amerikanci upucivati u zadnji kraj svijeta kako bismo tamo poginuli za njih. E pa to nije istina! Prvo i osnovno, postoji mnogo Hrvata koji zele raditi kao profesionalni vojnici. Osobno, ne razumijem tu zelji i ja ne bih nikad. Ali mnogi isto tako nisu i nikad ne bi odabrali moje zanimanje. Zasto braniti nekome da ostvari karijeru pa makar ona bila vojna? Svijet je nazalost daleko od toga da zivi bez ratova  Drugo, Amerikanci i Britanci kao najbogatije drzave salju tisuce svojih vojnika, a isto tako i sve druge drzave u skladu sa svojom velicinom i mogucnostima. Francuzi se vracaju, a i Nijemci. Vecina tih zemalja su vec dugo clanice Saveza ili su osnivaci i nisu ratovale u Europi sa svojim susjedima. A mi jesmo! Zasto onda mislimo da cemo samo mi Hrvati umirati za necije tudje interese? Trece, izraz topovsko meso smatram izuzetno uvredljivim. Ako je netko i poginuo da bih ja mogla normalno zivjeti, skolovati se i raditi, mozda ja to nikad necu znati ili necu cijeniti, ali ne moram poginule vojnike niti zvati mesom. Clanice NATO saveza stite jedna drugu i ne ratuju medjusobno. Svaki sukob bio bi sprijecen u pocetku. I svaka je clanica zasticena, znaci da netko napadne nas, NATO bi nas zastitio. Bit cu najsretnija kad u NATO pristupe i Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Crna Gora. Mislim da ce to biti kraj balkanske huskacke politike protiv susjeda i kraj balkanskih ratova. Draga osoba uskoro odlazi u Afganistan u sklopu NATO snaga. Postujem razloge zbog kojih ide. Znam i osjecam da ce sve biti u redu, ali jedva cekam dan kad ce nam se vratiti doma! |
25.03.2009., srijeda
Trudnicki instinkt
|
Dvoumila sa, se napisati nesto na ovu temu ili ne. Prevagnulo je da jer znam da nakon poroda vise necu imati ni interesa ni vremena za tako nesto. Sigurna sam da bi mi zbog toga bilo zao kasnije jer je trudnoca bila mozda glavni razlog zasto sam odlucila pisati blog. Sad sam vec prosla kroz vecinu faza prije poroda pa je krajnje vrijeme da zabiljezim svoje misli. Poslije ce biti zaboravljeno zbog poroda, a porod ce biti zaboravljen zbog bebe i tako to normalno ide u zivotu Dobro se osjecam. Sad sam "u terminu" i osjecam se sigurnije. Ponekad, ali izuzetno rijetko, imam B-H kontrakcije koje su pocele negdje u 5-6 mjesecu trudnoce. Ponekad imam i takozvane lazne trudove u trbuhu i to je sve bezbolno i svidja mi se osjecaj, pogotovo sada kad mi je trbuh mekan. Gotovo cijelu trudnocu sam imala tvrdi trbuh kao kamen i to me brinulo jer sam procitala da mora biti mekan. A sad znam da je i to normalno! U pocetku trudnoce sam se bojala tih laznih kontrakcija, a vec s prvom sam tocno znala sto je to i prihvatila ih bez panike. Nisam imala mucnine niti jednom, niti bolove u ledjima niti u trbuhu. Osjetila sam trudove spustanja i to me boljelo, osjecaj je bio kao povremeno probadanje u preponama. Malo me to zabrinulo, ali sam znala da je u redu. Vise se ne bojim poroda i nemam crne misli tipa "sto ako nesto krene po zlu". Sad sam jako pozitivna. Vise cak i ne sanjam da su sve zene rodile dijete, a ja macica ili tako neku glupost. Ocekujem da je porod bolan i da boli vise nego mogu zamisliti ali mogu ja to kao sto sve zene to mogu.Drago mi je zbog cijelog ovog iskustva. I promijenila sam misljenje. Zene se ne bi smjele boriti protiv majcinstva. Svakako ima zena koje ne zele biti majke i ne govorim sada o njima i ne osporavam to pravo i nacin razmisljanja. Mislim na one koje su odlucile da to nece biti zbog posla, karijere, financijskih razloga, partnera i slicno, mislim da one grijese. Vrijedno je svega i sve dodje na svoje. Trudnoca je stanje koje nije drugo niti trece, to je normalno stanje kroz koje mi mozemo proci, to je cista biologija. Sada znam da imam snagu za koju nisam ni znala da postoji i znam da cu biti jos i jaca i da cu se mijenjati i dalje. Znam da cu uz brigu oko djeteta proci kroz situacije i osjecaje koje su mi sad nezamislive. Svaka trudnoca je razlicita jer je svaka zena drugacija i posebna. Svima nama je zajednicko da bi nam bilo toliko lakse kad bismo naucile vjerovati svojem instinktu. Mislim da se to odnosi samo na prvu trudnocu, valjda se poslije opametimo! Ako ti tijelo govori da je sve u redu, onda je, bez obzira sto doktori sifrirano pisali po tvom kartonu. Sifre su za njih i oni ih razumiju, a ja ih ne razumijem jer nemam nikakvo medicinsko obrazovanje. Da je nesto lose, onda bi odmah reagirali, i trudnica i lijecnici. U trudnickoj cekaonici naslusala sam se svakaklvih primjera. Ima ih s dijabetesom, ima onih koje su krenule s hematomima pa su se normalno povukli, koje su se otvorile na pola trudnoce, ima ih koje su krvarile kroz cijelu trudnocu, borile se s bakterijama i upalama isto sve ne! I sve su one normalno dolazile na preglede, zivjele, normalo rodile. Sve smo mi dobile svoje upute i ponasale se u skladu s njima. Mozda banaliziram temu, ali nekako mi se cini da je to potrebno. Ne treba komplicirati, sve je to tako instinktivno... Biologija, tako ja to vidim! |
24.03.2009., utorak
All dogs speak English
Vozio me jutros muz na kontrolu u bolnicu. Bilo je oko sedam sati i kolona se vec stvorila, ali jos uvijek nije bilo zastoja. Vozilo se polako, ali je islo! Srecom, jer sam htjela sto ranije obaviti pregled i saznati kako je - bilo me strah da cu mozda morat ostat u bolnici za porod a jos nismo zavrsili s bojanjem cijelog stana, ali ipak izgleda da necu jos  I tak se ja nervozno gnijezdim i gledam na sve strane, tulim uz R.E.M. ...if you believe, they put the Man on the Moon, man on the moon, if you believe there's nothing up their sleeve, then nothing is cool... Volim tu pjesmu! I onda skuzim u traci do nas u novom skupom automobilu, vidi se friska crna boja, vozac u svojim 50-im cita Vecernjak!!! Novine drzi na volanu i svako malo doduse pogleda stanje ispred sebe, ali ipak lijepo cita novine i okrece si stranice! Bas me zanima da li si je i kavicu ponio. Auto je nov pa valjda racuna da senzori voze umjesto njega. Da sam se snasla, tocno bi ga poslikala i poslala u novine zajedno s registracijom. Mozda cak i u Vecernji list. Sto reci? U bolnici nije bila guzva, brzo sam sve obavila i vratili smo se doma. Docekao nas je moj pesek Ne mogu zamisliti zivot bez pseceg clana obitelji. Ove godine ce navrsiti pet godina i vec sam ga imala kad smo muz i ja poceli zivjeti zajedno. Bojala sam se tada da ce biti nesporazuma jer sam s pesekom puno radila dok je bio stenac i naucio je lijepo setati, zna osnovne naredbe ili bolje receno pravila ponasanja (to je kad idemo van u zivot doma ima slobodu kao i svi mi ostali). Tada muz nije znao ni rijec hrvatskog pa sam mislila da ce mi zbunit psa, ali on (muz, a ne pas) je uvijek tvrdio da svi psi razumiju engleski. Ne moram ni pisati kaj sam mislila o toj njegovoj tvrdnji, koju sam s vremenom cula jos nebrojeno puta. Danas kad smo stigli kuci, veselo nas je docekao nas pesek Malo smo se poigrali vani, nabacivali lopticu i naganjali vrane. Onda je izasao susjed sa svojim psom pa smo se pozdravili preko ograde, cucki su odlajali svoje. Onda sam se osvjedocila da i susjedov pas razumije engleski A sad bez zafrkancije - zbog cega bi netko vozio i citao u isto vrijeme? Zasto riskirati sudar i nedajboze nesto jos gore? Ako psi razumiju nacin na koji im se govori a ne rijec, zasto to ne mogu i ljudi? |
23.03.2009., ponedjeljak
Grafit=ja sam gluplji od upravo unistenog zida
|
Zagrepcanka sam. Moram priznati, na svoju sramotu, da sam u zadnje vrijeme vise putovala u inozemstvo nego po Hrvatskoj. Zato cu se zadrzati iskljucivo na primjeru Zagreba. Negativnom primjeru Po pitanju trudnoce sam vec u terminu, tako da sam pocela puno, puno vise setati. Uostalom i vrijeme je ljepse, tako da ne gledam vise u pod u strahu da cu pasti i ugroziti bebu, nego zvrkam pogledom na sve strane. Promatranje svijeta oko sebe mi je postalo glavni hobi i predivno otkrice prije otprilike tri godine kada mi je jedan dobar lijecnik otkrio megafantasticni astigmatizam i napokon preporucio izradu leca kakve mi trebaju i od tog vremena ja vidim bistro i promatram! A moj dragi grad je gadljivo isaran grafitima Najcesci grafiti: 1. nadimak ili ime, odaje neodgojenog primitivca 2. poruka ispisana engleskim jezikom, odaje neodgojenog primitivca 3. poruka ispisana hrvatskim jezikom, odaje neodgojenog primitivca 4. psovka, odaje neodgojenog primitivca 5. nesto kao crtez, odaje neodgojenog primitivca bez talenta Grafite vidimo na skolama, stambenim zgradama, drvecu, pothodnicima, stanicama vlaka, autobusa i tramvaja, obiteljskim kucama, kontejnerima za smece, prometnim znakovima, jucer sam vidjela grafit ispisan na necijem krovu! Kako se koja nadstresnica na stanici napravi, a u Zagrebu su prozirne, isaraju je isti dan. Evo za primjer, prije trudnoce, visoke trudnoce, sam gotovo svaki dan prolazila sto busom, sto autom Alejom Bologne. Kada je prosle godine uredjena i dovrsena zeljeznicka stanica u Vrapcu, unistena je grafitima isti dan. U mojem kvartu je dobar primjer jedne stambene zgrade koju su dosta dugo i sporo gradili. Kada je napokon zavrsena i obucena u lijepu fasadu, netko je istu vecer na zgradu napisao "NE SVIDJA MI SE BOJA!" Kreten i za plakat, nije duhovito. Sljedeceg dana je netko od radnika taj grafit morao oprati i ponovno obojiti zid. Takodjer je na mnogim zgradama iscrtan kriz i ispod pise ime zupe. Navodno su ti krizevi iscrtani kao uputa svecenicima koji posjecuju kuce za Bozic, kako bi tocno znali gdje su zupne granice. Zvuci totalno glupo jer valjda je bolji popis kuca od grafita. Uglavnom, to je samo glasina, ne znam da li je istina ili laz. No kako je krenulo, moglo bi jos biti i istina Nikad nisam uhvatila nekog u saranju, a da jesam, uslikala bih tu osobu mobitelom, pozvala policiju (ne znam da li bi to vrijedilo) i pokazala slliku vlasniku objekta. I uopce ne padam na moguce prijetnje kako bi me ta osoba mogla napasti. U takvom strahu ili bolje receno stanju ne zivim. Kako bih kaznila grafitere? Ako su maloljetni, onda bih roditeljima poslala visoku kaznu, ako su punoljetni, onda kazna njima. U oba slucaja bih im vodootpornim flomicem na celo napisala "JA SARAM PO VASIM ZIDOVIMA" ili recimo neku zgodnu uvredu, tipa "BEDAK" i to bi smjeli oprati dva tjedna, inace se kazna podupla. Postoje mjesta na kojima su grafiti dozvoljeni i na njima dozvolu za slikanje dobivaju iskljucivo grafiteri umjetnici, kao na primjer u Branimirovoj. Meni se to jako svidja i iskreno vjerujem da bi se tako trebali oslikati sve slicne gole zidove u gradu, naravno samo novije, ruzne zidove koji stite od buke ili kakva im je vec svrha. Ne razumijem zasto se ne cuje glas upravo tih ljudi, nazovimo grafitera profesionalaca protiv bahatih i neodgojenih pojedinaca koji pljuju po tudjem vlasnistvu i tudjem radu. Citala sam kako su u nekim europskim zemljama rijesili taj problem. Uveli su vrlo visoke kazne, postavili kamere na sve strane, a u krajnjem slucaju koriste boju za zidove koja apsorbira sprej, ali to je najskuplja varijanta. Kako sam posjetila preko nekoliko drzava, mogu reci da postoje gradovi bez grafita! I izgledaju uredno. Grafit nagrdi grad vise nego smece. Jedina stvar koja je u Zagrebu usporediva s grafitima su zvakace gume koje su dobro uljepljene u svaki kvadratni centimetar ulice u sredistu grada, a i sire. Hrvati svoje domoljublje dokazuju pljuvanjem i saranjem po rodnoj zemlji. Mozda sad zvucim pateticno, ali bas me briga. Volim svoj grad i tuzna sam sto je postao tako prljav i ruzan i prepun ljudskog otpada koji nikad nije upoznao osjecaj postovanja. Nazalost, takvi su nam vec uspjeli odrasti, a ignoriranjem im dozvoljavamo da rastu i razmnozavaju se i dalje |
20.03.2009., petak
Ribe
|
OK, vegetarijanka sam. Da, prezirem lov, ali sam s vremenom naucila ne uzimat stvari k srcu jer nazalost ne mogu promijeniti nikoga. Posebno je tesko prihvatiti da tradicija nije uvijek dobra, primjerice kad su pokusali obnoviti borbe s bikovima negdje u Zagori ili gdje je to vec bilo -pokusavam zaboravit takve stvari. I onda procitam ovo: Ribari C/P clanka objavljenog u 24 sata jer ne znam da li se cuvaju ili brisu iz arhive. Ribari se namučili izvući jato od 300 morskih pasa Ribari pretpostavljaju da su morski psići teški svaki oko 4 ili 5 kg, a zajedno više od tone. Ekipa se prilično namučila dok ih je sve izvadila iz mora 20:10 | 19.03.2009. | Piše: D. M., A. K., I.Z. Još smo u krvi. Gulimo kožu ribi i pripremamo ulov za prodaju na ribljoj tržnici, rekao je zadovoljno ribar Marino Arman iz Novigrada. Sa svojom posadom je ribarskim brodom od 15 metara u luku Mandrač uplovio s bogatim ulovom, jatom morskih pasa u mreži. Mreže je postavio na deset milja od obale na otvorenome moru, a iako je očekivao dobar ulov, i njega je iznenadilo što je uhvatio. Pretpostavlja da su morski psići teški svaki oko četiri ili pet kilograma, a zajedno više od tone. Ekipa se poprilično namučila dok ih je sve izvadila iz mora. - Uhvatili smo pravo jato morskih pasa, kostelja i kadela. Ima ih više od 300 mladih komada. To stvarno nikad nisam doživio - pohvalio se Arman, koji je ribar već godinama i iskreno uživa u tom poslu. Nakon što su pristali u luku, ribari su se bacili na posao. Uhvaćenim morskim psićima skinuli su kožu, a čiste mesne filete spremili su u hladnjaču za prodaju. Dio ulova će spremiti u komadu. Pa kak mogu!?! Uvijek se naglasava da se smiju loviti samo odrasli primjerci. Kak je to u ovom slucaju dozvoljeno? Bolje mi je kad ne citam novine |
19.03.2009., četvrtak
Postalo je tesko
|
Isla sam u grad sama, busom. Dok sam dosla do stanice, preteklo me cak tri autobusa. Inace mi treba dvije minute do stanice. Sporija sam od puza  Odlicno se osjecam dok lezim na kaucu ili polako hodam. Mogu cak i sjediti. Lagano pospremam cijelo vrijeme, brisem prasinu, ili vani pomazem skupljati papirice koje kotrlja vjetar (muz mi je na moj zahtjev napravio stapic sa cavlom na kraju tak da se ne moram sagibati, skupljam smece po nasem dvoristu i osjecam se korisno).Ali spavanje je postalo nocna mora. Tesko mi je lezati na ravnom krevetu. Dobro spavam kad se namjestim u udoban polozaj, ali kad me zaboli kuk i moram se okrenuti, obavezno se probudim. Onda mi treba vremena da okrenem sve svoje podupirace i trbuh. Imam osjecaj da je bebi tijesno u mom trbuhu i vidim kako raste i sad se nekako smisleno mice. Vise to nisu neki slucajni udarci, uz protezanje i stucanje. Sad imam dojam da si namjesta ruke i noge da joj bude udobnije. Osim toga, vise ne skace kao loptica po cijele dane, sad je to kretanje povremeno. Nekako mislim da se na prirodan nacin pripremam za porod, kako mi postaje sve teze i teze, nekako me manje strah. Jos uvijek me strah, ali nekako sam smirenija, spremnija. Zamisljam kako drzim bebu u narucju. Jedva cekam da prodje ovo razdoblje u kojem jos mora malo narasti, a onda ja moram u rodiliste gdje me cekaju muke ali i veliko veselje i onda cemo kuci zajedno beba i ja i moj muz ce doci po nas. Nazalost, izgubila sam svaku nadu da ce do mog poroda znanstvenici izmisliti teleportaciju kao najsigurniju metodu poroda! |
17.03.2009., utorak
Prezentacija
|
Bila sam na kontroli i uopce nije bila guzva. U 37 tjednu trudnoce obicno se radi zadnji ultrazvuk. Pregledi su isli kao podmazani i nije se dugo cekalo. Na kraju smo ostale ja i jos dvije gospodje poslije mene. Sestra je izasla i pitala da li je jos netko dosao, kako bi uzela uputnicu. Od nekud iza ugla pojavio se visoki dobrodrzeci muskarac, pruzio sestri papire i predstavio se kao dr Tajitaj, a sestra je rekla mmm-hhh i brzo usla u ordinaciju. Nas tri obicne pacijentice smo se dobro nasmijale, ali nema veze, nek bude gospodji sve u redu na porodu. U takvim stvarima smo sve jednake i nimalo se ne ljutim. OK, mozda bi se i razljutila da je bila guzva i da se cekalo satima. Nego, gospon doktor je bio u pratnji svoje dobrodrzece i visoke supruge. Za razliku od mene, zena je uistinu vitka, dobila je samo trbuh. Al njen je trbuh izgledao bolno i napeto, kao napuhani balon, valjda dva puta veci od mojeg loptastog i mekanog! Sad mi je jasno zasto mi kazu da mi se trbuh skoro ne vidi!!! U usporedbi s gospodjom i njenim trbuhom, drago mi je! Jos mi se neko vrijeme ta anegdota vrtila u mislima, a na nju se nadovezala slikica i kratka reportazica iz novina o krstenju male bebe obitelji Mamic. Mama Mamic je bila stvarno super skockana! I tata Mamic je bio sav usminkan. Beba je izgledala kao svaka beba I sad si ja mislim po cemu je obitelj Mamic postala poznata? Jedan sopingira nogometase, drugi radi skandale po televizijama. Ovo na slici je bio njegov sin i snaha i unuk. Zakaj je sad ta mlada familija nama tak zanimljiva? Moram priznati da sam s vremenom pokupila par prica, ne zivim bas pod staklenim zvonom. Mlada mama Monika Kravic Mamic je bila voditeljica. Sjecam se da je nastupala u nekom od prvih reality programa i da je djelovala smuseno i da je imala kovrcavu kosu i zgodno lice. Onda je ljetovala na luksuznoj jahti s buducim muzem. Onda se udavala na nekakvoj glamuroznoj svadbi. A sad je dama u skupoj odjeci sa savrseno uskladjenom obitelji. O njoj se bar nekaj moze napisat, a o njenom muzu nis, al na slikama izgeda ozbiljno i autoritativno, izgleda kao osoba koja ne trpi prigovor i on se vodi kao glava male obitelji. Valjda je poduzetnik  Da se razumije, ja te ljude uopce ne poznam, ali mi tak nekak uvijek izgledaju u novinama i to mi je bezveze jer mi je tesko povjerovat da bi netko stvarno tako i zivio. A mozda i zive, tko ce ga znat! I gdje je meni bila glava kad sam se isla udavat za jednog najobicnijeg muskarca koji me doduse voli i kojeg i ja volim, a imali smo smijesnu malu svadbicu i netipicno bracno putovanje i nikad nismo razmisljali o novcu i kak cemo lagodno zivjeti i kupovati. Kad usporedjujem nas zivot i zivote savrsenih ljudi iz novina, cini mi se da je takav zivot lako dostupan u danasnje vrijeme, ali samo za one koji si to zele. Ja to nikad nisam htjela i nekako sve vise shvacam da me zivoti ljudi iz casopisa uopce ne zanimaju i nikad, bas nikad ne pomislim blago njima da bar i ja mogu tako. O njima razmisljam i znam tko su samo zato sto danas ne mozes otvoriti novine a da te ne zaskoce stalno ista lica i stalno iste dosadne price. I onda mi se nametne usporedba s blogovima. Sve ove blogove koje citam pisu ljudi koji vode daleko zanimljivije i bogatije zivote i njihove price nikad nisu jednake iz dana u dan, tjedna u tjedan. I mogu izabrati sto cu citati. Citajuci blogove nemam osjecaj kako virim u neciji zivot, nego istinski uzivam samo i iskljucivo u pricama. I uopce me nije briga koliko su kostale cipele koje pisac anonimac ima doma u ormaricu. |
15.03.2009., nedjelja
Hvala fejsbuku!
|
Imala sam penfrendicu, jako dragu. Izgubile smo kontakt prije gotovo 10 godina, mojom krivnjom. Meni je bilo super u zivotu, puno sam izlazila, druzila se s prijateljima i nije mi se vise dalo pisati pisma tako cesto. Jednom je proslo oko tri mjeseca da se nisam javila. To mi se pismo vratilo. Odselila je bas tada, naglo, u novi grad. Promijenio se zivot, prestala je pisati - nije ni ona ponijela stara pisma i stare adrese. Jucer se ukljucila na facebook i ja sam joj druga prijateljica Za svaki slucaj, odmah smo razmijenile nove adrese, email i brojeve telefona Neopisivo mi je drago, sad sam svako malo onlajn i provjeravam kaj se dogadja, dopisujemo se, hvatamo korak. Prije sest mjeseci pokusala sam je naci jer sam bila u Nizozemskoj, blizu grada gdje je nekad zivjela. Bezuspjesno. Imam malo prijatelja na fejsu, neki od njih su i dio obitelji, tu su samo oni s kojima se cujem i vidim redovito. Zato mi i nije bilo tako zanimljivo pratiti sto se tamo dogadja, razmisljala sam o tome da obrisem profil nakon svega par mjeseci koristenja. A sad nis od toga! Jednom sam se i ja ugodno iznenadila! Sretna sam! |
13.03.2009., petak
Meduze ne poznaju radosti razmnozavanja
|
Ponekad mi stvarno bude drago sto sam sada kod kuce i sto imam priliku gledati tv! Iza 10 sati budu dokumentarci, koje sam zadnji put gledala... bit ce negedje u doba skolovanja. Danas je bilo o meduzama i naslov je jedna od recenica iz emisije U trudnoci sam prosla fazu kada sam sama bila svjesna da mi je potreban nadzor. Mozak mi nije uopce registrirao sto se dogadja oko mene, bila sam uglavnom nesvjesna svijeta oko sebe. Primjerice, uhvatila bih se kako prelazim ulicu preko zebre, a da uopce nisam pogledala ima li automobila u blizini. Ostavljala sam vrecice po ducanima i morala se vracati po njih uz zadivljujuce crvenu boju lica od srama. Platila bih racun gotovinom, a onda pitala prodavaca jesam li platila racun. Sumanuto trazila novcanik u dzepu, a on je bio u torbi. Strasno tesko razdoblje za mene, kad sam si na neki nacin morala stalno govoriti da se moram brinuti za sebe i pratiti svijet oko sebe. Sad sam pak u nekoj pojednostavljenoj fazi, kad sve sto vidim, cujem, procitam tako lako svodim na bazu, na primarne dijelove i svaka mi se situacija cini tako lako rjesivom, samo kad ljudi ne bi komplicirali! Sretna sam kad se ja i ljudi koje volim osjecaju dobro i kad je vrijeme lijepo i kad brzo platim racune u banci. Tuzna sam kad je netko bolestan, kad vidim napustene zivotinje kad vidim nepravdu. Ljuta sam kad su ljudi agresivni jedni prema drugima u tramvaju, kad se netko pregura ispred mene u redu u ducanu. Bojim se kad ne dobijem objasnjenje, ne reagiram na utjehu, samo na razuman odgovor. Jedem kad sam gladna, moram na pis-pauzu kako se cini svakih nekoliko minuta i idem, ne odgadjam kao nekad. Kad mi je nesto potrebno ili muzu, ustanem, odem i obavim. Kad mi nesto treba, zamolim i dobijem. Ne razmisljam, ne kompliciram. Pitam se da li sam se uistinu promijenila, ili cu i dalje ostati takva. I dalje previse razmiljam o sitnicama. Imam neke svoje stavove od kojih ne mogu ili ne zelim odustati. Volim biti vegetarijanka cak i kad oko mene sjedi 20 ljudi koji uzivaju u rostilju. Volim se ponekad boriti protiv vjetrenjaca. Ali drago mi je da vise nisam osoba koja sama sebi komplicira zivot i kad ne treba i ujedno misli kako je pametna, drugacija od svih, kako ima uvid u stvari koje nitko drugi ne vidi. Tako sam nekako razmisljala u svojim dvadesetima. Sad shvacam da mogu zivjeti kako zelim. Mijenjam se kroz zivot i uzivam u promjenama. Mozda smo usamljeni godinama, ponekad nesretni, ponekad presretni jer je zivot lijep. Sigurni smo u svoje stavove, tipa hocu crnokosog, zaposlenog, pametnog, obrazovanog, sve sto inace ide na listu, bez dodatka o tome kako sami izgledamo i da li zadovoljavamo standarde bas takve osobe koju zelimo I onda ti dojadi i zaboravis sve predrasude. I onda ta osoba dodje. I nije osoba iz snova, nego jos bolja!Dodje i grli te nocu i cvrsto te drzi. Ljubi te i spaja se s tobom i zajedno s tobom gradi zivot. Tjesi te kad ti je utjeha potrebna i trazi utjehu kad joj je potrebna. Smije se s tobom, razgovarate i voli te i daje ti da ju volis. Tako lako i prirodno. I ta je osoba netko koga uopce nisi ocekivala, netko koga ne poznajes, a tako je poznata i bliska, netko tko ima zanimanje drugacije od svega sto smo zamislili, ima iskustvo, hobije koje ne podnosimo, ali na neki nacin razumijemo. I ta te osoba razumije i prihvaca, a da uopce ne odgovaras slici za koju mislis da bi uz tu osobu trebala biti. Neobjasnjivo, a savrseno organizirano. Kao i zivotni ciklus meduza |
12.03.2009., četvrtak
Cjelozivotno obrazovanje
|
Posljednjih se godina puno prica o potrebi obrazovanja kroz cijeli zivot. Jutros sam takodjer slusala o tome. Zakljucak: mlacenje prazne slame, uz obavezno kolutanje ocima (evo i smajli za potvrdu:  ) Pocetak je pozitivan i pohvalan. Naravno da treba nastaviti s obrazovanjem i usavrsavati se. No, cjelozivotno obrazovanje po definiciji ukljucuje: - formalno obrazovanje, to bi bile skole, uglavnom tu se dobije svjedodzba; - neformalno obrazovanje, tecajevi, satovi, bilo kada i bilo gdje, nema potvrda na kraju, i; - informalno obrazovanje, sve sto pokupimo citanjem, iskustvom... Oprostite, ali meni to zvuci samo kao jos jedan dobar nacin da netko izvuce novac na tudju glupost! Zvuci pametno, ali je kad se malo bolje pogleda otkrivanje tople vode. Takodjer je dobar izgovor poslodavcu kad treba nekog otpustit, a nema se razlog koji bi dobro zvucao pred sudom. Dobar je izgovor za dodatno maltretiranje zaposlenika. Dobro dojdje i kad politicari zele reci da imamo previse birokracije koja ne zna ni upalit kompjuter. E pa da moraju, naucili bi! Osoba koja ne stekne nikakvo novo znanje nakon obaveznog skolovanja, nikakvo iskustvo jednostavno ne postoji. Ili nije zdrava. Ucimo svakodnevno, citanjem, iskustvom, savjetima iskusnijih, promatranjem, tecajevima, dodatnim fakultetima, ma na nebrojeno nacina. Samo je nebo granica i na nama je izabrati hocemo li ganjati dodatne papire ili uciti za vlastite potrebe ili gust ili ponekad jednostavno moramo zbog posla ili obitelji. Ili recimo ovako. Ako nakon srednje skole zavrsim tecaj francuskog jezika, to znaci da bih ja po tome na trzistu rada trebala biti izjednacena s osobom koja je zavrsila francuski na Filozofskom ili s osobom bez ikakve skole koja je odrasla u Francuskoj te je izvorni govornik? Platim si tecaj web dizajna pa sam odmah jednako strucna kao netko tko je to studirao? Do sada sam obavila jednu osnovnu, jednu srednju skolu, jedan fakultet i jedan magisterij. Isla sam i na nekoliko tecajeva stranih jezika, od kojih diplomu posjedujem samo za jedan. Onda auto skola. Kompjuterski tecaj nisam sluzbeno zavrsila, ali bez problema koristim privatno i poslovno. Planiram na tecaj rolanja jer to u djetinjstvu nisam savladala ali znam se klizat i vozim bicikl redovito!Pravim tipfelere na blogu, slazem jednostavne recenice, koristim sleng, ali se i bunim protiv upotrebe istog, gramatika mi bjezi, rodjena sam zagrepcanka i trebala bih znat hrvatski, al privatno vise volim koristiti svoj lokalni govor Bez tecaja hrvatskog, nikad necu na zelenu granu!I kaj sad! Moj najdrazi profesor s fakulteta znao je reci da ima stvari koje moramo znati, a za ono sto ne znamo, postoje knjige i prirucnici. |
11.03.2009., srijeda
9 mjesec
|
Teska sam! Veselim se bebi, a istovremeno se uzasno bojim poroda. Ne onog dijela u bolnici, vec trenutka kad cu biti kod kuce (nece valjda pocet u ducanu!) i kad shvatim da pocinje. Dobro se osjecam i pokretna sam, ali ponekad osjetim nelagodu pod rebrima, u kukovima, u ledjima i odmah pocnem panicarit da su to trudovi. Mama mi je rekla da se opustim i uzivam jer da cu znat kad pocnu i da ak se moram pitati je li to to, onda nije Kupili smo sve stvari za bebu, osim prematalice i sitnica iz ljekarne koje trebaju za njegu pupka. To sam napisala na papiric pa ce vec netko kupit dok smo u bolnici.Ovak su mi rekli pa sam si ja zapisala: - Dermatol ili Bivacin, - kompresivne sterilne gaze 2x10 komada, - vodikov peroksid 2%, - zavoj To je za pupak. A kad smo vec u ljekarni, trebalo bi uzeti i fiziolosku otopinu za nosic. To cemo znaci kupiti. Dobila sam listu. A nitko mi nije rekao kako se njeguje pupak novorodjenceta!!! Valjda mama zna pa ce mi ona pokazat. I sestre u bolnici. Ak se cini da malo panicarim, to je zato sto panicarim Dobila sam jedan dobar savjet za zene pred porodom, a sa malo vecim poprsjem Rekose mi da si kupim za bolnicu grudnjak za dojenje na placu jer ne znam koji broj ce mi nakon poroda stvarno trebati! Tak sam si ja jucer kupila dva bijela, cisti pamuk, svaki je bio po 20 kuna! Malo mi je prevelik pa cu ga iskuhat u vesmasini. Pamucan je i njezan na kozi, ali definitivno mekan, tak da me nakon poroda ocekuje kupnja pravog, oklopnog skupog grudnjaka tocnog po broju. Vec sam ih vidjela u ducanu i dosta su skupi da bih riskirala s velicinom pa mi je ovo s placom doslo ko naruceno. Morala sam si kupiti i spavacice koje inace ne nosim pa mi je to skrozu smijesno.Jucer smo kupili i pelene! Kad se nisam skoro onesvijestila kak su skupe!!! Prvo smo gledali Pampersice i Huggies, Libero i slicno, a onda smo otisli u Müller u CC1 kako su nas svi iskusni roditelji savjetovali! Tamo nam je ispred nosa jedan tata zgrabio zadnje pakiranje newborn 2-5 kg pampersica za 48 kuna pa smo kupili ducanski brand za novorodjencad, uz rijeci da cemo jos negdje kupit pampers da imamo za bolnicu. Takodjer, muz je naucio lekciju pa ce, kad sljedeci put krene u lov na bebi potrepstine, biti spremniji! Pelene Müller od 2-5 kg 28 komada je 37,70 kuna, a one od 3-6 kila 48 komada za 49 kuna. Kad smo dosli doma, usporedila sam ih s pampersicama i huggiesicama koje sam dobila od susjedine bebe (mala je prerasla pa im ostalo par komada) i dosla do zakljucka da su jednake! Ducan je pun roditelja s malom djecom pa izgleda da se stvarno tamo isplati kupovati potrepstine za bebu. Kad steknem vise iskustva s drugim proizvodima i kad budem mogla sama u ducan, onda cu i vise paziti na takve stvari. Tak smo se muz i ja dogovorili da necemo bit pelenski snobovi, vec cemo gledat i na cijenu! U bolnicu nosimo dvije no-name pelene pa nek nas i ogovaraju da smo skrtice!Nismo stedili na kolicima, dudama, i slicnim stvarima, kupili smo pamucnu odjecu bez sintetike (ima i toga!) ali na pelenama stedimo. Pamucne pelene mi se neda prati, a nekak mi se cini da bi vise zagadila planetu pranjem i susenjem, nego bacanjem pelena. Ovaj put se za ekologiju mora brinuti netko drugi, ja sam kapitulirala. |
08.03.2009., nedjelja
Ravnopravnost
|
Jutros mi je kavu skuhao muz. Cudio se jutarnjem programu pa sam mu rekla da je danas Dan zena. A on se iznenadio, stvarno nije znao jer se kod njih prvenstveno slavi Majcin dan. Probudila sam se mrzovoljna, jer me jako bolio desni kuk, no on to nije znao pa me upitao da li sam ocekivala nesto, znak paznje, sto je trebao uciniti?! "Cvijece i rucak u restoranu!" rekoh. A on meni lijepo kaze da je zapamtio da ne volim rezano cvijece i da me moze ljubit, a poslije ide dovrsit bojanje krevetica za svoje dijete, ali nece se maknut dok se ne oraspolozim! Raspolozila sam se tek poslije kave Nemam potrebu za cvijecem ili proslavom danasnjeg dana, no razmisljam o tome kako je nekada bilo. Osjecam se potpuno ravnopravno, nemam kompleks manje vrijednosti, cak mi se cini da je danas lakse biti zena nego muskarac. Po svemu, osim po pitanju place i napredovanja, to je uistinu nepravedno rasporedjeno. Razmisljam koliko sam zbog svojeg stava nepravedna prema zenama iz proslosti, koje su bile zakonski "u vlasnistvu" muza ili oceva, koje su se borile za pravo glasa, pravo na skolovanje, pravo na rad, pravo na zivot bez braka, pravo na vlastiti novac i zaradu... Okruzena sam zenama i muskarcima koji uopce ne razmisljaju o ravnopravnosti, nego se tako ponasaju i tako zive. Da li je zato moj stav potpuno iskrivljen? Prije tjedan ili dva sasvim slucajno sam pocela gledati Parlaonicu, ali propustila sam pocetak pa ne znam tocan naziv teme (pretpostavljam reality tv), a niti grad iz kojeg dolaze ucenici. Spomenuli su natjecateljicu proslogodisnjeg Big Brothera u Tajlandu, Rinu. Ucenici su se zapitali kako se osjecala Rinina obitelj i prijatelji dok se seksala i skidala gola pred kamerama, javno. Nitko nije spomenuo kako se osjecala obitelj i prijatelji muskarca s kojim je obavljala "bludne radnje" pred kamerama! Mene bi bilo sram da mi dijete postane porno zvijezda ili zvijezda zbog javnog seksa u nekom reality programu, ali to su mozda moji problemi. Da li to znaci da je za vecinu ljudi normalno da muskarac iskoristi priliku za seks, cak i pred kamerama, a zena koja to zeli je sto? Po meni su pretjerali i jedan i drugi, za moje moralne norme, ali prihvacam da je za njihov moral i stavove takvo ponasanje prihvatljivo. Tek na kraju emisije jedna je djevojka spomenula da je javnom bigbraderovskom seksu sudjelovao i Ivan, a ne samo Rina, no to je proslo gotovo nezamijeceno u grupi. Takvih nam treba vise! Cemu onda povijest kao predmet u skoli, cemu propagandni program o 72% zena na salterima i uredima i 72% muskaraca na vodecim i direktorskim pozicijama? Jutros je, slucajno ili ne, na HTV 1 prikazana emisija o Editi Mariji od Kriza i sreci njene obitelji i njenoj osobnoj sreci. Da se ne shvati krivo, i meni je drago sto je Edita nasla srecu i ne mislim nista lose o tome sto je napustila tzv svjetovni zivot i zeljela redovnicki zivot. Mislim da joj je televizija prikazujuci dokumentarac o njoj na danasnji dan na neki nacin odmogla. Smeta me sto televizija mozda nenamjerno pokazuje da mi i dalje u razmisljanjima balansiramo izmedu zene kurve i zene svetice. Primjecujemo sponzoruse, smatramo da su ugrozene zene u trgovini. Muskarci najbrze postaju popularni ako spekuliramo da li su ili nisu gej. Kakva je to slika drustva!!! Uopce mi nije jasno kamo idemo i sto zelimo! |
07.03.2009., subota
Kuhanje
|
Volim gledati emisije u kojima se kuha! Nazalost (a mozda i srecu!) u Zagrebu nemam niti kabelsku niti internet tv da bih mogla gledati kuhanje po cijele dane kao kad odemo kod muzeve obitelji, recimo Two Fat Ladies i Gordon Ramsay pa cak i Jamie Oliver i jos puno toga. Odnedavno imamo flat rate koji je ujedno i brzi i kvalitetniji nego nasa stara veza pa bih mogla vise takvih emisija gledati pomocu nove tehnologije ali nekako mi to nije gust. Cim nije na televiziji, imam osjecaj da gubim previse vremena blejeci u monitor, a to si ipak ne mogu, niti zelim dozvoliti u zivotu.Lazem, naravno! Gledala bih ja i pomocu interneta, al nema se samokontrole!  Na nasoj telki pogledam Kod Ane zatim je tu Vecera za 5 i Punom Parom. U istom loncu ne gledam jer ne mogu naci ni jednu pohvalnu rijec za tu emisiju. Voditelj je los, gosti se prije emisije cijepe protiv karaktera, kuhari su dosadni i predstavljaju se u losem svjetlu, gostu kuharu (stranac obicno) su vjerujem oteli obitelj kako bi ga/ju prisilili na kuhanje u toj emisiji, a kuhari izazivaci jednostavno nemaju sanse za pobjedu. A ako i kojim slucajem pobijede, nagrada im je prsut. Najdosadnije mi je forsiranje vina i takozvane vinske kulture u Hrvata. Covjeku dodje zlo. Ali ne, oni ne reklamiraju vino! To je zabranjeno Ovo za vino vrijedi i za Veljka Barbierija i njegove Jelovnike, gdje u svakom kadru drzi casu alkohola, a povremeno mu se zalomi i pokusaj kuhanja zasticenih i ugrozenih vrsta. Srecom, upozoreni su da se za takve stvari placa kazna pa su zamijenili zivotinje, ali to nisu naglasili. Za cudo Bozje, na tu je emisiju reagiralo i Ministarstvo kulture jer nisu objavili ispriku. Bakalovic je pak prica za sebe. Da je zensko, za njega bi svi rekli da je posel dobil preko kreveta jer su mu emisije bazirane iskljucivo na samopromociji i food-fasizmu. Ak ne jedete svaki dan tartufe i boskarine zalivene pticjim mlijekom i uljem masline koja raste samo u jednom selu u Istri, onda zakaj uopce zivite! Al eto, Rene nam je muskic pa je onda automatski strucnjak, a ne sponzorusa A sad ove koje gledam! Nema veze kaj u vecini slucajeva kuhaju piletinu, sampinjone i vrhnje. Nema veze kaj nema vegetarijanske hrane, tajlandske ili bilo kakvog odmaka od mesnih narezaka za predjelo i pudinga u desertu. Cim je nesto internacionalno, citaj inovativno, tom kandidatu odmah skinu ocjenu. Sistem ocjenjivanja je takodjer uzasan, ali barem se covjek nasmije, ili razljuti. Po potrebi! Jedina i najveca zamjerka je na higijenu!!! Kandidati uglavnom ne vezu kosu dok kuhaju, kandidatkinje u pravilu imaju duge, namazane, nasljokirane, nagelirane nokte i hrpetinu prstenja na rukama. Fuj, fuj i jos jednom fuj! Imam dugu i kovrcavu, dosta bujnu kosu i uvijek je vezana dok kuham. Nosim samo vjencani prsten na ruci i skinem ga dok rezem namirnice ili perem sudje koje mi nije stalo u perilicu. Mozda je to pretjerivanje za kucanske uvjete, iako sama tako ne mislim, ali kad ti dolaze gosti, onda je to red. Nikako mi nije jasno da barem profesionalni kuhari, npr u Punom parom, ne inzistiraju da si svezu ljudi kosu i maknu sljokice s noktiju. Ipak, koliko god se ja zgrazala nad takvim prizorima, ipak gledam i pokusam se opustiti. Anu mi nema smisla komentirati jer se ona bavi tzv visokom kuhinjom, koja je meni osobno nejestiva, ali volim vidjeti. Ne smeta me da mi na to netko kaze da sam najobicnija seljaca ali mislim da moj organizam ne bi podnio tolike kolicine maslinova ulja, maslaca i ljutike (kaj je uopce ljutika!), cak ni na rijetke petke.DA, puno gledam televiziju! Od sutra sam 36-ti tjedan trudnoce i nemam kaj drugo za radit osim cekati bebu i prigovarati svemu ostalome |
03.03.2009., utorak
Rupa
|
Danas sam obavila kontrolu i sve je u redu i sa bebom i sa mnom pa sam mozda malo euforicna Sluzbeno imam jos cetiri i pol tjedna trudnoce, a kaze doktor da je juzno sve dobro zatvoreno i da ne bih trebala ocekivati raniji porod. Bumo vidli, odmarat cu se tako da beba dobije jos malo na tezini. U svoj toj pozitivi dosla sam do zakljucka da obozavam zivjeti u Zagrebu! Sad mi je cak zao zbog svih onih kritika na racun Domovine d.d. koje sam uspjela nanizati na blogu.Danas sam vidjela video + clanak o novom automobilu Radimira Cacica. Chrysler 300 C U njemu je stigao na jos jednu u nizu "Kaj bumo s tim Slovencima" farsu. Navodno je autic kupljen za HNS prije 6 mjeseci na leasing, bas u vrijeme kad je Cacic predlozio Vladi uvodjenje cak dvanaest antirecesijskih mjera.Ju-hu! Sad si je mislim da bi se bas mogla uclanit u HNS. Treba mi i vozac i auto. Recimo kad idem u postu platit telefonski racun, mogla bi uzet Chryslera. Ili nekaj skromnijeg. Bas me zanima da li bi to funkcioniralo. Nego, kaj znaci to da smo uzeli auto na leasing? Ak je na leasing, onda je OK! Nije na kredit, nije za gotovinu, nije iz oglasnika, nego je leasing! Kupili ste auto, a ne mozete opravdat od kud vam novac? Ne treba OIB, Porezna se ne treba uzrujavat jer auto je na - leasing! Raspolozenje mi je jos vise poraslo kad sam skacuci po programima (a doma ih imamo cak pet!!!) dosla na Novu tv na Farmu. I to bas kad je Mario Mlinaric objasnjavao kako je on trener i tak nesto i malo je dizao natovarena kola (ili su ipak bile tacke?) a onda je bacao nekakvu tikvu za vjezbanje, uteg ili bovu. Vidi se da teretane izbjegavam kad ne znam kaj je to bilo! Tak si ja mislim, dodjes na farmu gdje treba cijepat drva, kopat, jurit koze, a ti si doneses utege i bucice! Zakon!!! Tko kaze da Hrvati nisu duhovit narod! I slag na kraju: kaze mi prijateljica da je danas na televiziji cula kako doktori, i to velikih 48% od 300 ispitanih lijecnika, savjetuju pacijentima da se istusiraju prije pregleda! Nisam vjerovala pa sam nasla i clanak i stvarno je istina! Evo ga tu: T-portal U principu nista od toga nije smijesno, ali je nekako ... duhovito. A da ne bi ispalo da ja na cijelu situaciju gledam s visina, moram napisati da bi i meni dobro dosao jedan lijecnicki savjet. Volim nositi carape, obicno kupujem sarene i prugaste. Kako sad cesce posjecujem doktore, a za ginekoloski pregled moram pokazati i ... carape kupila sam nekoliko jednobojnih, elegantnijih, primjerenih koki u mojim godinama i stanju. Danas sam se odlucila za lijepe, pamucne, crne carape. Vec sam rekla, pregled je prosao u redu.Kad sam stigla kuci, morala sam se otusirati da isperem bolnicu i ultrazvucni gel s tijela. I tad sam je ugledala! Na mojem lijevom stopalu, na novoj crnoj carapi, kocoperila se rupa u promjeru jednog centimetra  |
02.03.2009., ponedjeljak
Premazana svim uljima
|
Trudnoca me pretvorila ovisnicu o kremama i uljima! Inace imam suhu kozu, posebno noge i ruke, ali moram priznati da mi se prije nije dalo redovito mazati. Uglavnom bih se po tom pitanju aktivirala ljeti A sad! Tusiram se navecer i odmah namazem bademovim uljem. Nema stednje, sad kad je trbuh veliki, ode i saka ulja po jednom premazu Za posebne prilike koristim jedan jako skupi kakao maslac koji tako predivno mirisi! Odlucila sam cokoladni maslac sacuvat i za bolnicu, sminke radi! Uglavnom, sve se to upije tako brzo da nisam masna na dodir i ne unistavam odjecu. Prije trudnoce nisam podnosila ulje za kozu, odmah bih dobila crvene tocke i osjecaj zarenja. Sad nis, koza samo povuce sve u sebe.Onda se moram otusirati i ujutro Tad na scenu nastupaju prave kreme i mlijeko za tijelo. Kupila sam ove obicne, trudnicki losioni i ulja su cijenom otisli nebom pod oblake. Trenutno koristim nekakvo domace mlijeko za tijelo s dodatkom bademova ulja i blagim, ugodnim mirisom.Pijem puno vode ili soka od narance. Jako puno! Prvo, zedna sam kao deva, a drugo - netko mi je rekao da je to dobro za plodnu vodu (ak sam sad ispala totalni krelac, nisam kriva za izvor, nego "samo" za slijepo prihvacanje informacije bez prethodne provjere!). Ak nis drugo, dobro je za kozu! Jer... nema strija jeee!!!! Tako da se sad veselim i planiram: za jedno par godina kad smrsavim, bit cu lijepa na plazi |
01.03.2009., nedjelja
Maknite se oblaci, Hrvatska trazi zvijezdu
|
Opet su uspjeli napravit sprdacinu od dobro uhodane ideje. Kandidati zadovoljavaju svjetski standard: smijesni, vjesti, nevjesti, zbunjeni, losi, svakakvi! Bas kako treba biti u takvoj emisiji A ziri? Uzas nad uzasima Cetinski neduhovit i valjda takva velicina da mu nitko ne smije objasniti da kritika i uvrede nisu jedno te isto. Lisica ostavlja dojam da mu nije jasno kak su bas njega pozvali u ziri, al kad je vec tu, dobra je lova, pa ak malo odglumi.... Radan dosadna i nerazumljiva, pitam se zasto ceslja svu kosu preko lica. U kompletu djeluju arogantno, nategnuto i uvredljivo. Vise su oni u kadru, nego kandidati, sto bi bilo super da su barem jednom rekli nesto zanimljivo ili cak smijesno.Tamo su zbog novca i samopromocije, sto je izvrstan razlog. Ali! Novac i samopromociju zasluzuju oni ljudi koji znaju raditi takav posao, a takvih tu nema. Naisla sam na par clanaka na netu koji puno vjestije od mene kritiziraju navedeni trojac. Nisam jedina No, mi zivimo u dobroj, staroj Hrvatskoj gdje lose obavljen posao ne znaci otkaz ili barem lupanje po dzepu, nego zastitu nadredjenih. Ruka ruku mije. Ziri ima ugovor i zagarantiran novac i mogu se samo sretno smijat u lice ne samo kandidata, vec i nas gledatelja. Sramota je reci, ali na kraju ispada da je pokojni Tudjman bio u pravu kad nas je sve lijepo nazvao stokom sitnog zuba. Za mene - jos jedan reality kojeg necu gledati. Ako me na cesti slucajno zaskoci koji psiholog sa peticijom i pitanjem zasto kao razlog cu navesti iritantan i los ziri, a ne "jadne Hrvate koji su prisiljeni prodavati svoju intimu". |
