draga raga

29.12.2009., utorak

Dosadne prehlade i jos dosadnije mame (ja!)

MI se polako oporavljamo. Ja sam vec dobro od Bozica, muz je danas kao novi, a mala ima neke cudne bebacke simptome koji me bacaju u ocaj... povremeno Prvo je jedan dan bila samo smrkava. Drugi dan joj je curilo iz nosa, kao prozirna sluz, ali iste veceri je prestalo i bila je kao da nista nije bilo. Treci dan nis, cetvrti dan navecer se nos zastopao, ali ono posteno, neotstopljivo. Jedva je jela. Danas, peti dan, je ujutro bilo tako zastopano da nije mogla jesti, pala sam u ocaj i vec smo se spremali za doktora. Onda je samo odjednom krenulo van pomocu obicne pumpice Chicco sa silikonskim vrskom. Izvukla sam uzasno puno toga van, jadno dijete kak ju to mora mucit Naravno da je urlala, kao i svaki put kad krenemo cistiti nos. Nakon toga sam ju dojila, odspavala je i sad se igra i divlja, pokusava sama hodati. U nosu nema nis. Kuc-kuc u drvo da smo uspjeli sve izvuc! Cijelo to vrijeme, krafnica je zivahna, dobre volje, nema temperature, nema bolova, ne place, dobro spava, jedino je malo manji apetit kad je nosic zastopan. Svi me uvjeravaju da prehlada nije bolest i mislim da sam to prihvatila. Nisam panicarila, osim malo jutros i pokusala sam joj pomoci makar je po njenom urlanju izgledalo kao da ju propustam kroz inkviziciju. Traje i prodje. Tak je to s djecom. A sto uciniti kad se cini da je grozno i da nikad nece proci i krenuti na bolje! A znamo da hoce, ali zelis djetetu samo najbolje i nestrpljiv si. Pokusavam slusat mamu. Nekako se mi mladje generacije drzimo modernih savjeta, kao da prije nas nije bilo roditelja i djece, a zaboravljamo da su nas mame dobro i uspjesno dovele do kakve-takve samostalnosti Kad nasa djeca odrastu, vjerujem da ce se i oni cuditi kakvim smo se mi primitivizmima bavili u njihovom odgoju i lijecenju Mozda se varam, ali bolje je da sad prodje kroz prehlade i izgradi imunitet, nego da kasnije s dvije-tri godine krene u nekakve ozbiljne bolestine. Nije dobro zivjeti pod staklenim zvonom. Drago mi je da nismo navukli gripe i upale sinusa. Eto tako. Ne znam sto bih jos rekla. Biti roditelj je tako divno i tako zastrasujuce, ali nosimo se sa svim.

26.12.2009., subota

Prehlada

18.12.2009., petak

Tehnicki

Bila jutros na tehnickom. Prosla! Uhhh!!! Moram priznat da me bilo strah da cu dobit odbijenicu sto bi znacilo pravac mehanicaru i pozdrav novcu namijenjenom za putovanje i Bozic. Auto je vec duze vrijeme u obitelji i jedini nam je. Prosli smo njime pola Europe. I pola Hrvatske. I Zagreb uzduz i poprijeko, preko nekoliko puta A sad cu priznat nesto. Sram me reci, ali meni je jako zao sto auto glasi na moje ime. Radje bih da je na muzevo. Radje bih da se muz gnjavi s tehnickim pregledima, osiguranjima, bonusima i registracijama. I porezom. Kad se samo sjetim kako sam provela cijeli dan cekajuci na policiji za prijavit vozilo i tablice. Isto mi bude kad ga budemo prodavali. Mrak mi padne na oci. A da ne kazem kak mi smrdi u stanici za tehnicki pregled Nisam po tom pitanju moderna zena

13.12.2009., nedjelja

Supertalent u povojima

Ne mogu reci da sam religiozno pratila emisiju. Tu i tamo vidjeh nekoliko natjecatelja, primjerice vidjela sam cirkusanticu i bas mi je bila dobra jer treba to moci i trbusnog plesaca i on mi je bio ok jer treba se to usudit u konzervativnom drustvu. I tako... Sad gledam na tv poziv na glasanje za pobjednika i pitam se: Ima li barem jedan natjecatelj stariji od 18 godina? Djeca. Sto je inace u redu, ako gledamo Prvi pljesak. Pa tko ce djetetu srusit snove i reci u lice da uzasno pjeva i da je antitalenat? Ovako povrsno gledano, sva ta djeca su uistinu hrabra i talentirana, ali neka jos malo rastu i uce i izgradjuju samopouzdanje. Mislim da su 'nasi' opet uspjeli promasit poantu.

11.12.2009., petak

Kako se hrane bebe?

Ovo stvarno ne treba nitko citati, zelim se rijesit balasta pa pisem. Zato sam tu. Izmedju ostalog Prvo me bilo strah hocu li imat mlijeka dok beba ne izgradi svoj imunitet. Prvo sam ciljala samo da dojim 3 mjeseca, zatim samo da dojim 6 mjeseci, onda samo da dojim dok se ne nauci jest da ju ne moram navikavat i na hranu i na adaptirano mlijeko... Mala ima osam mjeseci. Moze se raci da iskljucivo dojim. Iscrpljena sam. Hranim ju tri puta dnevno kasicama i ona sve prihvaca, ali pojede tako malo da ju moram dojiti. Nece ni caj ni sok, samo vodu i to iskljucivo iz casice. Svasta smo vec probali i nije alergicna, samo je ona odlucila da joj je mlijeko najpotrebnije. A zijeva kao pticica kad vidi zlicu i kaze "mmmmm" na mrkvicu i jabuku i kekse, cak sad hoce i bananu, sljivu, sve voce! Pojede i jogurta i Milupa papice od griza, zitarica, probiotike i slicno. I sve je to "mmmmm"! Ali tri-cetiri zlicice i dosta. Povrce ne voli, to ak pojede zlicicu, puno je. Adaptirano mlijeko u potpunosti odbija, cak i ako joj ga pokusam sakriti u kasicu, odmah ga osjeti. Princip kad ogladni, jest ce ne pali. Ona place, a ja to ne mogu trpit jer mlijeka imam. Htjela bih je dojiti do godine dana. Onda ce valjda sve vec jesti pa cu je oduciti od dojenja. MIslim da cemo bit sretnije! Nece dudu varalicu i odbija dudu. Dudu varalicu pljune s gadjenjem, a od dude na bocici joj krene na povracanje. Imamo sve velicine i sve vrste duda. Ni jednu ne zeli. Ne zalim se. Lijepa je, velika, bucasta i napredna. Vrlo je vesela djevojcica. Iscrpljena sam jer joj treba puno mlijeka i ja ga jos uvijek imam. Sad me jako strah da ne izgubim jer sto ce onda ona jesti? Strah me ako se razbolim pa da ju necu moci dojiti. Za sad se dobro drzimo dakucnemudrvo, ali stalno me sad neceg strah jer ona jede samo mlijeko. Nije vrag da cu jos razvit tjeskobu i depresiju. Doktor mi je rekao, kad sam bila prosli utorak na kontroli zbog onog bezobraznog cistitisa, da su moji osjecaji sasvim normalni jer su unutar godine dana od poroda i da ce ubrzo sve doci na svoje. Znam da je u pravu, samo je ponekad jako tesko, cak i kad ju gledam kako mi je divna i kako mi uzvraca ljubav i kako mi se smije. Srecom, ona je i najbolji lijek za tjeranje glupih misli Jedva cekam proljece, fali mi sunca i lijepog vremena! Ispuhala sam se! Odoh, probudila se moja milena

09.12.2009., srijeda

Pikica

Kisa pada, moj muz cvate Najduze sto se sjeca je neprekidna kisa koja je neprekidno padala (lokalan izraz bi bio cmoljila ) 5 tjedana. 5 tjedana! I to je moj muz. S kisovitih otoka. Malo Englez, malo manje Irac, ne znas gdje je vise kise. Voli kisu. Ne nosi kisobran nikada. Nosi tanku jaknu dok su normalni ljudi (mi ) ususkani u perje. I nije mu zima. Ljeti ga naganjam kremama sa zastitnim faktorom 50+ da nam ne zacrveni obiteljsku fotografiju. Otporan na sve osim na sunce. Danas smo vodili nasu curicu na pikicu. Odlucili smo je cijepiti protiv pneumokoka. Mala je bila super dobre volje dok nismo usli u ordinaciju. Onda je pocela ridat, plakala je na pregledu, vaganju, primanju pikice, izlasku iz ordinacije i pri oblacenju. Prestala je cim smo izasli iz cekaonice. U autu je zaspala, odspavala jos jedan sat, najela se i dobre je volje. U medjuvremenu je jela jos dvaput, igrala se, prehodala sobu sto puta, kotrljala se i vice, vice, vice. Mene je malo strah reakcije i svako malo provjeravam jel toplo celo i ima li crvenila na nogici, ali za sada je sve u redu, nadam se da ce tako i ostati. Do sada nije imala problema. A tata? Bio je tako nesretan kod doktorice dok je ona plakala, teska srca je otisao na posao dok je njegova bebica uzdisala u snu. Saljem mu poruke da je dobro. Otporan na sve, osim na sunce i suzice svoje bebe.

02.12.2009., srijeda

Jao!

Taman sam legla spavat kad sam shvatila da moram na wc, a vec sam bila. Jedva sam docekala dan, nije me nis boljelo, ali je osjecaj vrlo neugodan i pocela me hvatat panika. Doktor je po opisu simptoma odmah zakljucio da je upala mjehura. Dobila sam antibiotike, one kaj idu uz dojenje, od 500mg u pet dana. Malo me pece savjest, ali srecom nemamo nikakve reakcije niti ona, niti ja. Na moje olaksanje, simptomi su nestali unutar prvog dana, par sati nakon uzimanja terapije. Jos veca sreca da nisam dobila bolove ni krvarenje i ostale uzase kak mi je doktor objasnil da se moze zakomplicirat. To mi je prvi put da imam bilo kakav problem juzno i to odmah infekt i sigurna sam da sam to nesto mogla pokupit samo u bolnici i da je valjda lagano se kuhalo do sad, i to cak ne mislim na odjelu babinjaca, nego u onoj staroj, prastaroj bolnickoj ambulanti za trudnice. Jedva cekam da prodje 6 tjedana kad cu moci na kontrolu i nadam se da ce u ova jos tri dana sve se vratit u normalu. Sad mi je drago da za par dana vodimo mishicu pedijatrici na cijepljenje protiv pneumokoka pa ce joj pogledat usta da nije slucajno doslo do razvoja gljivica zbog dojenja pa se ipak osjecam malo manje pod stresom. Sad prvi puta moram piti tablete od kad sam bila trudna i sad u vec skoro osam mjeseci od kad je ona rodjena pa sam vec zaboravila kak je to. Eto. Nije mi bas neka tema, zapravo prilicno je bljak, ali morala sam se malo pozalit!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.