draga raga

23.07.2009., četvrtak

Moja mala Britanka

Moje dijete ima dvojno drzavljanstvo. Ima dva jezika. Dvije religije. Hrvatske i britanske bake i dede, tete i striceve i ujake, bratice i sestricne. Dvije domovine. Jedno srce. Znam, znam kako zvuci ova gore recenica!!! Oprostit ce mi ekran zbog patetike, uhvatila me neka tuga i ne pusta. Muci me osjecaj da ce, kad nasa djeca odrastu, tesko biti konkurirati maloj i svjetski nevaznoj hrvatskoj kulturi i jeziku pred dominantnom, zavodljivom Britanijom, posebno engleskom jeziku. Je da, trebala sam na to ranije misliti Gledam ju gledam i mislim si sto ako se zbog zakona bude morala odreci jednog drzavljanstva? Svi u mojoj okolini govore kako to nije uopce pitanje; u tom bi slucaju krafnici trebali ostaviti iskljucivo britansko zbog mogucnosti koje joj to ostavlja za bolje skolovanje. Uopce se ne slazem! Cak nam je i policajka koja je vodila muzev postupak za boraviste savjetovala da je ispisemo iz hrvatskog drzavljanstva. Rekla je da zbog europskog zakonodavstva, citaj hrvatsko-bosanskih kriminalaca, namjeravaju potpuno ukinuti mogucnost dvojnog drzavljanstva. Mi zivimo u Zagrebu, tu ce ici u skolu. Ocekujemo da ce zeljeti studirati u Britaniji. Moram priznati, i ja bih da sam mogla Ne mogu zamisliti da moje dijete izgubi drzavljanstvo, bilo hrvatsko, bilo britansko. Nekako to poistovjecujem s osjecajem pripadnosti, no opet sam svjesna da je to samo u mojoj glavi Imam odobrenje za stalni boravak u Velikoj Britaniji i ljudi mi kazu kako sam luda sto ne odemo zivjeti tamo. Meni je i tu dobro, a muz ne zeli ni cuti da bi se vratio. Totalno sam zbunjena i jos nemam rjesenje.

20.07.2009., ponedjeljak

Koliko kosta?

Moj tata voli gledati tv putopise Gorana Milica. Gospon Milic je sposoban covjek, proputovao je sa svojom ekipom bit ce svaki kutak ovog svijeta, razgovarao sa tisucama zanimljivih ljudi i snimili su zanimljive ljude, krajeve i situacije. Svidjalo nam se to sto on radi ili ne, vidljivo je da se radi o obrazovanom, iskusnom, snalazljivom covjeku. Zato mi je jos manje jasno zasto su mu sve emisije prepune jednog te istog pitanja. Prestala sam gledati njegove emisije jer me jednostavno sram da sam iz iste drzave kao i gospodin Milic. Sram me sto stalno ispituje ljude koliko ovo kosta, koliko ste to platili, kolika vam je placa, pokazuje koliko je sam platio rucak, pice, cigarete, prometnu kaznu. Emisije koje tata gleda zvale su se Idemo na put ili tak nekak, a ne Kolko kosta burek u vasoj gajbi. Zivo mi se fucka koliko kosta kila kikirikija u Ekvadoru. Stvarno sramota! Ne znam tko kod nas novinare uci poslu. Mene su doma ucili da je nepristojno upitati ljude koliko zaradjuju. Nepristojno je pitati ljude koliko su nesto platili. To se jednostavno ne pita, a ako vec pitas, pokazujes svoju nekulturu i primitivno razmisljanje. Osoba koja nicim izazvana prica okolo ljudima koliko je kostao njihov novi auto ili cipele.... hah takvi obicno zarade u narodu titulu seljacine. Ili barem hvalisavca. Nek dan sam gledala kako maltretiraju ljude po marinama pitanjem koliko kosta vasa jahta! Pa kaj mislis koliko kosta jahta!!! Puno! Mislim, ak trebas pitat koliko kosta necija jahta, privatni avion ili otok na Karibima, onda stvarno zabadav skola i sminkerski posel! Sad gledam novinarku kak sramoti sebe i naciju dok ispituje turiste sto su kupili u Hrvatskoj i zamislite, koliko su to platili! E pa da mene to pita, poslala bi ju tamo od kud je i izasla, a ja ne psujem nikad... osim ako situacija to ne trazi Apel novinarima: prestanite ispitivati ljude o stanju njihovih bankovnih racuna! Osim ako se ne radi o korumpiranim politicarima.

17.07.2009., petak

Muke po dojenju

Bila mi je u posjeti prijateljica Austrijanka, dosla je upoznati krafnicu. Bilo je to u vrijeme dok sam se jos osjecala dosta iscrpljeno i preplaseno da ce mi se nesto zakomplicirati sa zdravljem. Jedino me veselilo sto je beba vidljivo napredovala i sto mi je bilo lako izdojiti visak mlijeka kad bi se se prepunile. Ona se malo zbunila kad je cula moju jadikovku "o deset dana nevolje" i pitala me koliko sam dugo ostala u rodilistu. Pojasnila sam da se kod nas ostaje 3 dana nakon vaginalnog poroda ili 6 dana nakon carskog reza. To ju je sokiralo jer se kod njih ostaje u rodilistu onoliko koliko je potrebno da dojenje profunkcionira, znaci individualan pristup koji pokriva i pojavu kolostruma, navalu mlijeka i sirenje kanalica i kakvo takvo normalno hranjenje novorodjenceta. Od zenskog dijela obitelji u Engleskoj cula sam da je mastitis davno zaboravljena bolest. kod njih se u rodilistu ne ostaje ili pak dan ili dva ako je carski rez. No osigurana je briga za rodilje i dobro se zna na sto treba paziti. Meni je u posjet po dolasku kuci dolazila patronazna sestra koja je uistinu simpaticna i strucna. Ona je obavila svoj posao i vagala mi bebu, pokazivala kak se njeguje. Pregledavala mi je grudi i savove i sve je bilo u redu. Nije joj palo na pamet da mi preventivno pokaze kako da sprijecim mastitis. Tako sam i ja naglo, u roku od nekoliko sati u noci dok sam spavala dobila mastitis. Krafnica je tad bila stara dva tjedna. Medicinska sestra mi je morala istiskivati mlijeko van jer sama nisam mogla. Ja jesam sama izdajala i masirala grudi od prvog dana, ali se kod mene zastoj dogodio duboko da ga sama nisam mogla napipati dok nije bilo prekasno, a beba je bila premala da bi izvukla mlijeko do kraja. Boljelo me vise od poroda i boljelo me dva dana.Trudovi dodju, penju se i prodju, a ovo je bas boljelo stalno, a neopisivo je boljelo istiskivanje mlijeka. Temperatura mi nije padala od tradicionalnih antibiotika koje se daju u toj nevolji pa sam dobila klavocin i vise nisam smjela dojiti. Kad je napokon krenulo mlijeko van, dva dana nakon pocetka, osjecala sam takvo olaksanje i takav ocaj istovremeno... Milena se patila s bocicom, ali je jela i napredovala, a ja sam plakala osjecajuci griznju savjesti sto je ne hranim, osjecala sam neuspjeh. Znala sam da je to iracionalno i samo prolazno, ali osjecala sam se grozno, kao da su se svi vezali uz nju, a moja je veza s njom pukla i nisam je znala popraviti. Vise nisam osjecala bol pri izdajanju, ali mi je to bila muka psihicki i bilo me strah da mala nece prihvatiti dojku nakon bocice. Deset dana nisam smjela dojiti dok se jaki antibiotik nije ocistio iz tijela. A onda... Napokon sam smjela dojiti. Kad je osjetila, pocela je tako pohlepno i sretno jesti, a ja sam naravno krenula plakat, ovaj puta od olaksanja! Ponudila sam joj adaptirano mlijeko u strahu da joj moje nece biti dovoljno ali nije vise htjela ni kapi popiti. I tako je i danas, uspjesno dojim i sretna sam jer je tako narasla i otezala i jer se normalno razvija i na neki nacin sam ponosna jer je moje tijelo sposobno za tako nesto. Znam da to glupo zvuci jer se radi o potpuno prirodnoj pojavi, ali tesko je to objasnit rijecima. Mozda i nepotrebno. Sve se to dogodilo jer zbog nekog glupog razloga proizvodim previse mlijeka. Ali vise nema problema s kvrgama i strahovima. Cinjenica je da vecina zena u nas kaze, joj pa to se i meni dogodilo, uj boli ko sam vrag, trebala si se izdajat! Cinjenica je da lijecnici vrte glavom i ne stignu izbrojiti nove slucajeve mastitisa kod novih mama. Cinjenica je da kod nas sasvim normalno postoje i daju se antibiotici uz koje se smije dojiti. E pa meni to nije prihvatljivo! Cinjenica je da se mastitis lako moze poslati u ropotarnicu povijesti kad bi samo svakoj prvorotki primalja objasnila kako paziti i njegovati grudi. Sve je to bilo bas ovako, nespretno i nepovezano kao i moj tekst. Zato cu ga odmah i objaviti i ostaviti bas ovakvim kakav je. Ne sramim se sto sm se tako osjecala i sto sam prosla kroz poremecaj koji sam mogla izbjec da sam samo malo vise vremena posvetila samoj sebi nakon poroda. Jedno iskustvo vise, pa makar i neugodno. Nadam se samo da ce takvih slucajeva biti sve manje i manje. Ali ne vjerujem nazalost

16.07.2009., četvrtak

Deminutivi

Nakupilo mi se par tema o kojima MORAM pisati, a nikak uhvatit malo mira i dovoljno dugog spavanja moje male brbljavice. Sad bih samo htjela napisati i da ostane zabiljezeno - procitala sam svoj prethodni post i sram me koliko sam umanjenica uspjela ubaciti u jedan sasvim maleni sastavak Pa sto se to meni dogodilo!!!

13.07.2009., ponedjeljak

A-gu

Sad ne da nam je lijepo zajedno, vec je i zabavno! Tri mjeseca, ljubi mama! Mama je vec fizicki i psihicki zaboravila trudnocu i porod i suze i prestala dezurat da nesto ne bi slucajno naopako krenulo. Dojenje smo uspjesno savladali. Tata se topi i cini se sretniji nego ikad Pas spava do njenog krevetica ili uz kolica kad je vani A ona? Brblja, pjeva samoglasnike, svadja se, vriska, dize se na rukice, drzi glavicu, okrece se, smije na glas... Spaja rucice, papa prstice, slini, hvata igrackice, zvace igrackice, slijedi nas i igracke pogledom, okrece se na moj glas. Smije se, smije, stalno nam se smije! Rijetko place, place kad nesto treba. Uziva u kupanju i place kad ju izvadim iz kadice i kad skuzi da je zamotana u rucnik I kad cistimo bibache iz nosica Ma bas kako treba! Jedino sto stvarno mrzi je lezanje na trbuhu. Onda ne da place, vecu tuli. Ali mora se svaki dan malo po malo - vjezbe radi. Grceve nije imala, hvala nebesima! Nju bi boljelo, a ja bih u Vrapcu zavrsila od straha Spava od rodjenja dobro po noci, sad spava od deset navecer s jednim hranjenjem u pet te sljedecim u osam, a nekad si jos i poslije toga malo odspava do 10 sati. Po danu spava u nekoliko navrata po 15 minuta do pola sata, ostatak vremena se zabavljamo i ucimo. U pocetku je spavala 18-20 sati dnevno i ja sam se bojala da je to previse. Sad sam sretna dok spava jer si stignem nekaj pojest i potrpat sudje u masinu. Silno zeli sjesti i moram priznati da ju podizem za ruke u sjedeci polozaj iako se bojim da je prerano. Ona u tome uziva i ljuti se kad ju spustim. Stavljam ju i da se odgurava nozicama. iako se ni to ne bi smjelo Ali samo na kratko pa nadam se ne skodi. Nisam primijetila da skodi. Biti mama znaci puno ljubavi i puno brige pa cak i straha. Ali je predivno!

11.07.2009., subota

Helmand

08.07.2009., srijeda

Autobusno stajaliste

Ovak! Setamo neki dan i dozivim ja o-ho trenutak! I kazem: "O-ho!!!" Nakon tridesetak i nesto godinica zivota u nasem kvartu, a tu zivim od rodjenja, dobili smo nadstresnicu na nasoj busnoj stanici! Ne racunajuci godinice prije nego sto sam se rodila, a autobus je tuda prolazio i prije. Ti vrapca! Jos bumo dobili i displej, a to prakticki znaci da smo iz predgradja promovirani u centar Nisam imala fotic sa sobom pa nemam dokaz, ali vjerujte mi, tu je! Plasticna, prozirna, malo uska, ali takav nam je plocnik i tijesna ulicica, ali nasa je! Znam da sam tu temu vec jednom spomenula na blogu, ali moram ponovit u cast nase nove kucice! Ne kuzim zakaj je naopacke okrenuto. U Engleskoj muz ima kucu u naselju koje je pet minuta od centra grada busom pa tamo vise koristimo bus, a ne auto. Nadstresnice su okrenute tak da je zid na stranu do ceste pa te ne zalije voda. A zbog vode su tamo! Da su zbog sunca, ne bi bile prozirne Koji zakljucak!!! I koliko god su mi u pocetku engleske nadstresnice bile cudne jer ih moras zaobici, tj ljudi tamo cekaju u redu jedan iza drugog do otvora u nadstresnici nasuprot kojih stane bus, sad su mi postale logicne. I ne kuzim zasto je kod nas zid okrenut prema kucama, prema strani gdje me nitko ne moze zaliti! Ovdje vise koristimo auto. Moram priznati da mi nedostaju dani cekanja autobusa. Onako svi stojimo u grupi, a kad dodje bus, onda krene trk prema vratima, laktarenje, naguravanje... Nema tu prednosti za trudnice i malu djecu i invalide! Najbolje nasiljene laktove imaju starceki, pogotovo bakice nevinog izgleda, a zatim teenageri skolarci. A tek u busi borba za sjedalo! A kad dohvatis stolac, onda lagano pogled van kao da ne vidis da netko stoji pokraj tebe, osim ako krajcikom oka ne skuzis da je osoba mladja pa se ne ocekuje ustajanje. Ima i pristojinih, ali takvi nisu zabavni U Engleskoj se pak ceka u redu za ulazak u bus, nema svercanja, ali nema ni dizanja. Dizu se samo turisti A i vozaci se trude ne zaliti pjesake. Amateri

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.