draga raga
22.09.2010., srijeda
Dva jezika i jedna brbljavica
|
Pokusavam tipkat tiho, tise, ali nemoguca misija u mirnom, zamracenom stanu dok dijete spava i staromodnu tipkovnicu. Ona i dalje spava, a ja nastavljam polako. Svako jutro nakon sto se probudimo, stavimo lece (ja) i cistu pelenu (ona)  pocesljamo se, operemo zube i umijemo se. Svako jutro ona se buni, a ja joj govorim pred ogledalom kako je sad lijepa djevojcica kad se umila.Jutros sam joj umila lice, obrisala i govorila sto cemo sad pripremiti za dorucak... "ljepa!" kaze moja Krafnica i prsticem pokaze svoje lice Razbijena rutina. Kako je malo potrebno za srecu! "ljepa" i opet prstic na lice i onda "bljak, bljak" prsticem prema umivaoniku. Lijepa moja! Sada ima 17 mjeseci. Dvojezicna je i naslusala sam se dosta kritika i savjeta, ali i pohvala na tu temu. Sve to pada u zdenac jer to je njezin svijet od pocetka. Dvojezicnost. Za zivotinje koristi engleske rijeci npr dog, bear ili dabbit. Dabbit je rabbit odnosno zec. Za opise situacija koristi hrvatski jezik, npr rijeci nema, pa-pa, još, d(r)agi i b(r)avo, a od danas i l(i)jepa. Kad je pitam kako ide maca, pas ili tigar, zna odgovoriti. Kad ju tata pita na engleskom, zna odgovoriti. Kad zamijenimo jezike, gleda nas i ne razumije. Ima najdraze pjesmice na hrvatskom i najdraze pjesmice na engleskom i tocno zna razliku. Meni pokusava otpjevati nase, a muzu njihove pjesmice. Od prije par dana, prica i u snu i zove bear, dabbit i mama  Pitam se na kojem jeziku sanja. Pitam se hoce li ona ikad imati potrebu praviti razliku u svojim snovima kao sto to cinim ja koja drugi jezik koristim silom prilika, a ne silom rodjenja. Fascinira me njen svijet, sposobnosti naseg mozga i mogucnosti koje su nam dane. |
21.09.2010., utorak
O hrvatskom ne
|
Opet ljudi prijete i strajkaju. Rade za nis. A drugi suosjecaju. Ja ne suosjecam i nije mi zal. Ljuta sam jer smo si to dozvolili, dozvolili smo si da nas netko tretira kao stoku. I onda s vremena na vrijeme malo priprijetimo, zabrundamo i onda opet nis. Jednima otkaz pa na burzu, drugima milijuni i sampanjac. I ja sam dobila trbuh i otkaz. Sad bih trebala stavit zivot na cekanje. Kukat i plakat. A necu. Muz radi, ja sam doma s djetetom, pecem ajvar i spremam jabuke i mrkve za zimu. Snalazimo se. Saljem zivotopise, trudnu me nitko nece zaposlit pa sam odlucila sama izmislit posao. Ako i muz dobije otkaz, pakiramo se i idemo. Gladni sigurno necemo biti. Koliko je ljudi samo doselilo iz drugih dijelova Hrvatske u Zagreb ili Hrvata opcenito u druge drzave??? Zasto bi mi sjedili tu i cekali da nam netko nesto da. Nitko ti nece nista dati, osim ako se za to ne izboris. Cak su se i nasi politicari posteno namucili da nas dovedu u stanje gdje im sve dozvoljavamo. Sad ubiru plodove svog rada. Onda mladi i uspjesni sportas Fak ekspresno postane drzavljanin Slovenije. Cijenim njegov trud i rad, postujem odluku da ode. Saljem mu ispriku sto koristim njegov primjer. On je naime vrhunski sportas i kao takav moze postat clan bilo koje nacije. Fuckas zakon o pet godina privremenog pa molba za stalno pa dokazi da znas jezik i kulturu da bi postao drzavljanin. Fuckas zivot na cekanju. Zaboravi rad i postenje i sve papire kad birokracija nema interesa. Kaze meni muz da ga nakon svih ovih godina zivota u Zagrebu jos uvijek cudi kako ovdje u poslu i uslugama ljudi u lice i bez pol muke odmah i ekspresno kazu ne. Ne moze, nema mogucnosti, nemate ovo, bez ovoga ne mozete nista.... Kod njih je ne zadnja solucija, a i onda dolazi samo ako su iscrpljene sve druge mogucnosti i obicno dolazi uz prijedlog da se mozda napravi nesto drugo. Kao secer na kraju gledam neku trac emisiju s voditeljicom koja je u javnosti prisutna vec dugo. U pocetku mi se svidjala, lijepa je unatoc ocigledno operiranom licu i tijelu, snasla se u svom poslu, napravila karijeru i svaka cast. Koga vraga onda jos uvijek najave cita kao uuuh-ohhh, bas sam, upravo cu, uhh-ohh bla-bla, truc-truc, dikcija kategorije porno film. I jos nesto, cula sam u vijestima da im nitko nije rekao da ce bit poplave. Molim! Meni se cini da Slovenci jesu ak vec domaci wannabe feudalci nisu. Poplava je prirodna pojava, ne moze se sprijeciti pojava vodenog vala, al se zato u suhim godinama redovito daje pinka za gradnju i odrzavanje nasipa. Ili protugradne obrane. Ili se kupi pijesak i ralice pred zimsku sezonu. I tak dalje u tom stilu. Dragi moji potopljeni, nije fer da vas je unesrecilo, al usmjerite svoj bijes na one kaj vase novce daju na prezentaciju, ljubavnice i nogomet. I ugledajmo se svi na ekipu iz Novigrada koja je svoju novu dvoranu s pozitivom i elanom krenula ocistit i obnovit. U revijalnom tonu zavrsavam. Nit mi je pomoglo, nit ce kome pomoc. |
14.09.2010., utorak
7
|
Jucer sam bila na prvom ultrazvuku. 7 tjedana. 7 njeznih tjedana, toliko maleno da se ni ne vidi. Toliko njezno, toliko osjetljivo. Znam, rano je pricati. Nije sigurno. Iznenadjenje moje malo, a odjednom dobrodoslo i zeljeno! Potpuno drugaciji osjecaj sada, drugi put, ne bojim se, osjecam se lagano i neoptereceno, bit ce kako Bog, sreca i zdravlje odrede. Drzi mi se bebi, cvrsto, cvrsto i rasti - cekamo te! |
03.09.2010., petak
+
|
Udjem u ljekarnu, a u njoj nikog nema, samo Magistra i ja! Osokolim se ja pa narucim uz djecju kremu za guze i test. Najednom se ljekarna ispunila, red do vrata, sve penzici. Stize i druga magistra i jos jedna praktikantica, a ja se meskoljim, pa mi je dala krivo, pa je trazila po ladicama, pa je nasla i sva sretna krenula objasnjavat kak se koristi... Moja curica pred vratima sjedi na biciklicu i lezerno svira pjesmice (da, imamo muzicki biciklin, poklon za prvi rodjendan!!!) u jednoj ruci sok, u drugoj kikiriki-stapic, ja se crvenim, a muz se bezuspjesno suzdrzava od smijeha. Nisam izdrzala do jutra. Ne znam da li da se smijem ili placem, sretna sam, rano mi je, tuzna i u brizi hocu li sto propustiti vezano za moju Krafnicu... Opet me iznenadilo. |
