draga raga
31.10.2009., subota
Put pod noge
|
Ide se u Englesku, prvi puta s nasljednicom. Nema vise odgadjanja. Uopce se ne veselim, kad se sjetim svih onih urlajucih beba koje sam do sada imala priliku cuti u avionu... Jao! Sad cemo i mi biti jedni od onih losih roditelja koji ne znaju umiriti svoje dijete u avionu prema kojima se okrecu glave suputnika uz kolutanje ociju  Pokusavam se utjesit cinjenicom da je bilo i divne djece putnika koji su lijepo odspavali cijeli put, ali krafnica ne voli ni putovanje autom, tak da...  Ni ja nebum doma za glasovanje za predsjednika, ni prvo, a ni drugo. Super datum, vladajuci!  |
21.10.2009., srijeda
International Superstar
|
Gledam telku i smijesi se on vragolasto i pjeva, pjeva! Sva se rascvjetam kad gledam kak mi je zgodnicki u spotovima! Robbie Williams  Bas mi je lijepi! I strasno mi se cini simpatican. Citam da je sasav kao gljiva i vjeruje u vanzemaljce, ali zbog toga ga samo jos vise volim jer sam i sama ljubiteljica znanstvene fantastike i horor filmova i uzivam gledajuc Star Trek i uzivam citajuci Amberske kronike ni sama ne znam koliko puta sam im se vratila.... Digresija... Muz samo koluta ocima. Smijesno je sto muz i Robbie imaju vrlo slicne glasove, a i iste naglaske. I tetovaza nekoliko, ali to je nesto plemensko u tim Britancima, ponekad mi se cini da su svi istetovirani, osim valjda muzeve bake. Naravno ne ljuti se on, zasto i bi - zezamo jedno drugog i uzivamo! Svi me poznati zafrkavaju kad pocnem cvrkutat o njemu (Robbiju, ne o muzu haha), i bas me briga! Imam ja jos zgodnickih s televizije na listi, ali Robbie mi je ipak najdrazi  |
11.10.2009., nedjelja
Jedan, dva!!!
|
"Dobro jutro srecica, kako si spavala?" pospano i rascupano kazem ja, naginjuci se iznad krevetica svoje kceri. Pljucccc, napravi ona uz osmjeh od uha do uha. Sipak, pomislim, budna je kao sova, nema sanse da bude jos malo odspavala, a bas bi mi dobro doslo. Koji mi je vrag trebao da sam nocas gledala film do dva, tak i onak je repriza, mogla sam spavat. Odgegam do kupaonice oprati zube i ruke. Vratim se, podignem ju i objasnjavam kako sad i ona ide umiti se i prati guzu i obuci ciste pelene i trenirku. Sjetim se da me jucer navecer malo ostrije "zagrizla" pri veceri pa rekoh, da pogledam... "Da vidi mama..." Pljuc, pljuc, brrrrrrrrrrrrr, pljuv, razdragano ce moja beba. Spretno sam joj ubacila prst na desni, ne obaziruci se na pljuvanje, odguravanje, grebanje i cupanje. Brzim pregledom uz naknadnu kontrolu, a za to je bio zaduzen tata, ustanovili smo da su izasle ne jedna, vec obje donje jedinice! Dva zubica u snu! Srecom, nismo ni osjetili po njenom ponasanju, a jos vaznije, cini se da nije ni ona. Vec sam obavijestila njene dvije tete zubarice, koje danas popodne dolaze na rucak vidjeti to cudo i dijeliti savjete o njezi, ciscenju i poliranju, a koliko cujem, stizu i prve zubic-krpice i cetkice na dar Svakoj teti jedan zub |
10.10.2009., subota
Operacija banana
|
Nasljednica je navrsila sest mjeseci Taj veliki dan odlucili smo proslaviti kasicom od banane. Dosta je velika curica, kad smo ju zadnji put mjerili imala je 8kg i 70cm (sto je puno za bebu koja je svojom porodjajnom tezinom u usporedbi s drugim djevojcicama bila malena) i pedijatrica je preporucila da s dohranom zapocnemo s pet mjeseci. Pokusala jesam s rizinom kasicom na majcinom mlijeku, ali nije bila spremna pa smo pocetak odgodili na sesti mjesec. Kazu da tad bebama vise nije dovoljno samo mlijeko. Meni se moja beba cini zadovoljnom i napreduje normalno, a ja imam puno, previse mlijeka, ali bolje da se pocne navikavati sada nego da poslije ratujemo. Niti ona moze zivjet samo na mlijeku, niti ja namjeravam dojiti godinama  Prvi dan sam svecano viljuskom zgnjecila bananu, dodala malo rizinih pahuljica i izdojenog mlijeka. Cijela obitelj se okupila oko nje, tata s kamerom jer je video trebalo poslati obitelji u Englesku, koja je takodjer bila obavijestena o velikom dogadjaju. Ona je sjedila u svojem stolceku naoruzana plasticno-krpenim stitinikom i zelenom zlicicom, probala, slozila kiseli izraz lica i strucno ispljuvala do i najmanjeg zrnca banane. Jedva sam skinula smedje fleke s nove, sminkerske robice! Drugi dan je bilo jos gore, ali sam ju barem obukla u iznosenu trenirku koju je dobila od susjedinih klinaca. Treci dan smo pokusali s kupovnom kasicom od banane Hipp. Rezultat, katastrofa! Kasice je bilo na nosu, ma svugdje. Prijateljica mi se hvali da njena beba, malo starija od nase, vec mjesec i pol pojede cijelu vocnu kasicu za dorucak i povrce za rucak, a sad joj namjerava uvesti i veceru i ima samo dvije bocice adaptiranog mlijeka dnevno i da mi jako kasnimo. OK, vjerojatno kasnimo, ali mislim da ona malo brza. A mislim i da nasa beba nije cula za tablice dohrane  Sutra je novi dan i nova banana! |
04.10.2009., nedjelja
Aunt Raga
|
Jutros se rodila nasa necakinja! Sve je proslo u redu, mama i beba su odlicno. Ono sto je mene sokiralo nakon sto sam cula veselu vijest je da su odmah nakon poroda pustene kuci. Pa kako malenu bebu, tek rodjenu utrpati u autosjedalicu? Znam da bebe mogu i moraju u autosjedalicu, ali ne mogu zamisliti situaciju iz trbuha u auto. Nije ni moja bila puno starija kad je isla doma, ali opet nije odmah nakon rodjenja. Govorim si da je to normalno, ali nekako ne mogu zamisliti, ja sam se osjecala dobro nakon poroda i ustala sam cim su rekli da idem u sobu, ali sam se isto tako osjecala jako neugodno zbog krvi, imala sam osjecaj da istice vise krvi nego sto stvarno je. A i nije bas ugodno sjedit i sama pomisao da se dva sata nakon poroda vozikam u autu... ajoj!A druga sogorica, isto obitelj po muzu, je pustena kuci s bebom drugi dan nakon kompliciranog poroda koji je zavrsio carskim rezom i nakon toga je bilo sve u redu pa su mogli doma. Stvarno si to ne mogu zamisliti i priznajem da sam jedna od onih koje ne zele radjat doma i osjecala sam se sigurnijom za bebu i sebe. U bolnici sam samo plakala da hocu doma, ali sam itekako bila sretna da smo pod kontrolom. Muz mi je rekao da su se njegovi u Engleskoj cudili kako smo krafnica i ja lijepo ostale u bolnici i bilo je potrebno objasniti da je sve u redu, ali da je to ovdje tako.Evo, sretna sam da se rodila i da je mama dobro, ali sam ipak uspjela ubacit i svoje mudrolije u ovaj slavljenicki post  Sutra idem naci nesto lijepo za dar malenoj, bas se veselim! |
01.10.2009., četvrtak
Vrazja macka
|
U dnevnoj sobi smo, krafnica lezi na plahtici na kaucu okruzena igrackama, ja sjedim do nje i gledam tv, a macka spava do mene. Gledam sapunicu i krajickom oka moju curicu kako se igra i razgovara s igrackama. Cinilo mi se da je macka preselila na vjecna lovista jer se nije pomakla od jucer, al rekoh necu ju dirati, onda moram ruke prati, a vec mi je koza suha kao papir od precestog pranja. Najednom se macka probudila, protegnula i krenula u kuhinju cekat pred svojim zdjelicama. Sigurna da mi se beba ne moze odkotrljat s kauca jer sam stavila ogradicu, krenula sam za mackom da joj dam jesti. Vratila sam se za manje od pola minute, a ona... Ona sjedi! Ne onak zabasto, to je vec davno naucila, nego kao mali covjek, ravna ledja i ramena, ne pada, a glava cvrsto usmjerena prema televizoru. I sto je najbolje, sama se podigla snagom trbusnih misica i rukica jer se nije imala za sto uhvatiti. A ja propustila! Prvo sam nazvala muza i cijelu rodbinu, a onda sam je stavila u kolica da skupa napisemo ovaj post i opet je sjela i sjedi sad do mene i igra se. Pet i pol mjeseci ima. Presretna sam, a muz je nesretan jer nije ju vidio ali istovremeno cvate i hvali se na poslu. Moram priznati da sam presretna zbog njenog napretka i ne znam kad smo se pretvorili u ... pa ne znam kako bih to opisala... pretvorili u ... u roditelje |
