draga raga
18.01.2010., ponedjeljak
Zimovanje u Engleskoj... koji vic!
Drago mi je da sam vidjela obitelj. Posebno sam sretna sto sam vidjela necake, od kojih nasu malu necakinju prvi puta. Sretna sam sto je Krafnica prvi puta posjetila svoju drugu domovinu i slijeatanje u Englesku sam dozivjela nekak... svecano. Muz mi se smijal  Sretna sam sto je provela par tjedana s obitelji, posebno sa svojom prabakom. Ali!!! Prvo je tak puhalo kad smo slijetali da je avion skoro zaorao po pisti lijevim krilom. No to me uopce nije zabrinulo jer racunam da pilot ne bi ni pokusao sletjeti da je bilo prevjetrovito  Zbog kretena iz Nigerije koji je, srecom neuspjesno, pokusao ekspodiravat u avionu, zracne luke uvele su stroziju kontrolu. Kod nas na Plesu to su izveli vrlo kulerski i nismo ni osjetili da su jeli, malkice stroziji. U Londonu nas docekao nadrkani, daoprostite na jezicini, potrcko koji nam je zakljucao vrata na gateu jer nismo bili dovoljno brzi na izlasku iz aviona  Ipak nas je pustio unutra. Tu nas je drugi potrcko razdvojio vidjevsi putovnice u muzevoj ruci, rekavsi da muz i curica moraju na UK EU ulaz, a ja na imigraciju. Muz se vec pjenil jer mu je to bio prvi put da mu kontroliraju putovnicu na ulasku u UK.Moja imigracija je bila brza i dosla sam na red prije njih. Tu sam postala sumnjiva jer sam bez muza  pa su mi nasli familiju i pozvali ih da mi se pridruze. Gospon je bio jako pristojan i rekao da drugi put ne slusamo aerodromske zaposlenike (ni med cvetjem ni pravice ) nego je on imigration officer i on odlucuje kako ce bit! Uglavnom, opet me pospotal jer nisam platila dozvolu boravka u UK koja mi ne treba jer tamo nemam namjeru zivjet. A on je rekao da moram jer su takva pravila i da nek mi to bude zadnji put. Odlucila sam se uplatiti tu svoju glupu dozvolu boravka u UK jer mi je vec zlo od svaki put istih pitanja. Dok nismo bili u braku, nitko me nije nista pitao, a sad sam pod nekakvim posebnim rezimom. Naoruzani policajci koje u sve ove godine pohoda u Englesku nikad nisam vidjela vrpoljili su se po aerodromu i gle cuda, zaskocili i uhapsili te u lisicinama sproveli tri sumnjivca iz Marakesa koji su, gle jos veceg cuda, sasvim slucajno, stajali iza mene Ja sam se vec pobojala da to mene pogledavaju haha!Klasicne guzve po M25, M1 i M6 ne racunam jer je to... tipicno. Nakon dva dana idile, dobila sam gripu. Oh happy days! Grlobolja, visoka temperatura, a taman kad je to proslo, onda je dosla smrcavica i kasalj. Testirali me na svinjsku gripu, al nije bila. Kad je meni proslo, onda je muz zapoceo svoju turu, a nakon njega i nasa kci. Pa mogla sam si i misliti jer nisam u toj Engleskoj vidjela niti jednu osobu, a da nije smrcala ili kasljala ili rekla, joj ja sam bas prije neki dan imao/la temperaturu, ali nije to nis, to se prehoda. Nisu oni skloniji virusima, nego ne nose jakne uopce. Vani se redaju minusi, a oni hodaju u majici, eventualno zaogrnu vesticu ili tanku jaknicu. Deal with it! Tipicno engleski. Jos sam na tv cula da je kod njih prosla sezona gripe i svinjske gripe. E pa nije! Na nasoj sam tv pak cula da sezona obicne gripe kod nas jos nije ni pocela. Nadam se da ni nece. Ajde, nekako smo ozdravili. Tam je cijelo vrijeme naseg boravka padao snijeg sto je mene osobno jako veselilo. Napada u nekoliko minuta jer ga vjetar nosi, nekako horizontalno, ne mozes reci da pada odozgora, vise je to zapuh. Bio je to pravi lijepi skripavac. Kod njih otkazalo skole (na tjedan dana u muzevom gradu). Djeca su uzivala, meni je to prekrasno za vidjet! No, da sam cula jos jednom pazi kak hodas ili pazi kak vozis, dobila bih epilepticko-histericni napad! Pa mi smo iz zemlje gdje nije normalno ak nema snijega. Jos je muz vozio jer je iskusan vozac u obje zemlje cemu onda razgovor? Bas su mi isli na zivce. Kad su zivci tanki, onda nema razumijevanja za dobronamjerne savjete! Da li je to sve? Naravno da nije bilo! 6.1. u 11:15 moja kci je prvi puta u dobi od skorom devet mjeseci pala s kreveta, naravno na glavu. Zar je moglo biti drugacije? Stajala sam do nje i nisam je uspjela uhvatit. Naravno da sam se rasplakala zajedno s njom i da sam ja jos uvijek tulila i panicarila dok se ona vec odavno igrala i pravila kao da se nije nista dogodilo. Htjela sam ju vodit na hitnu, na slikanje i sva svemirska cuda, ali srecom muz se nije uspanicio i rekao je da nema potrebe ici dok je dijete u redu, samo ju treba drzati na oku 24 sata. Medicinska sestra je rekla da ak je dijete plakalo poslije pada i smirilo se, bolje da ostanemo doma jer ne zelimo u bolnici pokupit neki cudovisni pakistanski virus. Mrzim rasizam, ali sam shvatila poruku. Kad smo isli doma, cijela obitelj je plakala za malom Krafnicom i to me uzasno opteretilo. Zao mi je sto cemo cijeli zivot tako morati putovati. Oni su bili tuzni, a mi smo bili tako jako, tako sretni sto idemo doma! Mucila me griznja savjesti. Onda je na autu posred autoputa pukla guma i skoro smo zakasnili na check-in. Muz je pomogao promijenit gumu,a mi cure smo ostale unutra. Bilo je zima  Torbe su nam bile kilu preteske, al jedino nas nisu trazili da se prepakiramo, sto je valjda jedino dobro u cijelom putu. Desetak minuta nakon check-ina vec smo bili u avionu. Vani je bilo mracno i padao je snijeg i bilo me jako strah polijetanja. Bilo me strah i da ce zatvorit aerodrom i da cemo tamo ostat danima. Jedva sam docekala da se dignemo iznad oblaka. Sunce je peklo, a oblaci se nisu raskinuli nigdje nad Europom. Zagreb nas je docekao hladan i siv, a magla je bila tak gusta da pistu nisam vidjela sve dok nismo bili skroz nisko. Svaka cast pilotima! Ja bih poludjela od stresa da imam takav posal. Krafnica je uzivala u letu i tam i natrag i to mi je jedina svijetla tocka u cijelom putovanju, naucila sam slusat svoje dijete i ne panicarit, nego uzivat u dobrim danima, a oni losi dodju ponekad, brzo prodju i nauce nas da je zivot lijep! Ispuhala sam se! Uhh Nikad vise ne zelim putovati po zimi! |
16.01.2010., subota
Prvi let
|
Bilo nas je strah. Do sad se nisam bojala leta, ali prvi put s njom... ne mogu ni opisati kakve su mi gluparije prolazile kroz glavu. Nasa je kci pametnija od svojih roditelja i odrzala nam je lekciju Uzivala je u putovanju! Avion je bio krcat mladih, bezbriznih sretnika koji su krenuli docekivat Novu godinu u London i nas nekoliko ispacenih prtljagom prenatrpanih roditelja s malom djecom. Gledala sam ih onako uzbudjene i vesele i sram me priznat, pozeljela im dobru, staru londonsku kisurinu. Kasnije me prosla zavist i zloba pa sam povukla prijetnju i poslala isprike u vjetar Dobro se drzala nasa curica, ako ne racunamo instant plac cim bi cula aerodromsku poruku kojom nas upozoravaju da budemo blizu torbi jer ce ih u suprotnom unistit kao da su to torbe bombe. Ti vrapca, pa torbe se pregledavaju, koji im je vrag s tim prijetnjama? Mala se jednako bojala i hrvatske i engleske verzije Smjestili smo se na nasim sjedalima i Krafnici je trebalo ravno 10 cm od piste da bi zaspala. Dala sam joj krpenu igracku (dude su za nju totalni out) da lakse proguta slinu ako se uplasi promjene tlaka, al njoj to nije trebalo. Probudila se nakon satipol, gladna, porucala je i onda krenula u igru i uzivanciju. NIje plakala uopce u avionu. Jedino je zbog uzbudjenja manje piskila tijekom puta, sto nam je olaksalo problem mijenjanja pelena u bakterijskom okruzenju javnih pelenomjenjacnica no to je dobro nadoknadila kad smo dosli doma, tj kod bake  Da sam znala da ce tako biti, postedila bih si hrpu zivaca! Na ljeto idemo opet u Englesku, to se mora iako bih radje preskocila, a poslije toga na godisnji na Kanare, ajme sto se veselim!!! |
