draga raga
31.01.2009., subota
Naporna baba
|
Naslov se odnosi na mene. Hrvatski jezik je tako bolno seksistican. Jucer navecer pogledala sam tv raspravu na temu kuda idu nasa djeca, sto im ponuditi, blablabla. Gosce su bile ravnateljica 15. gimnazije i profesorica (dekanica?) s Pedagoskog fakulteta u Rijeci. OK. Djeca nemaju sadrzaja, barem se tak nama velikima cini. Mozda smo ljubomorni pa ih nastojimo zauzdati, a mozda im stvarno treba malo usmjeravanja. Ono sto im ne treba je jos vise kontrole. Kad prolazim ujutro pokraj skole, vidim da vecina manje djece dolazi uz pratnju roditelja, ili ih se vozi u skolu i doma. Nikad nisam imala pratnju do skole. Postujem svoje roditelje jer su radili i ne mislim da su trebali ostajati kod kuce sa svojom djecom. Nismo bili zakinuti i zanemareni. Da bila su druga vremena, sigurnija po tome sto je bilo manje automobila na cestama, ili su mozda automobili bili sporiji???? Mislim da je pedofila nazalost morao biti isti broj. Pa sto je onda drugacije? Dosadno je, mozda to. Ili mislimo da danasnjoj djeci treba vise igranja, a manje televizije i interneta. Koristila sam bicikl svakodnevno, a kad je bio snijeg, onda sanjke i klizaljke. Danas malen broj djece vidim da se vani igraju, osim ako u blizini nije sminkerski Konzumov parkic. I kaj sad, druga vremena. Njihova djeca, nasi unuci, bit ce nesto sasvim trece, s novim problemima. Opet sam odlutala  Htjela sam reci kako me jako smeta sto su dvije profesorice cijelo vrijeme koristile muski oblik rijeci. Dijete kad odraste, on ce... Njemu je dosadno. On gleda. Roditelj cini. Glumac. Sveucilisni profesor. Muski rod. Zar se nista ne moze opisati koristeci rodove pravilno? Cak je i dijete postalo on. Takav je govor postao standard ili je to uvijek bio, a ja nisam primijetila. Na ovom blogu cesto kokodacem protiv upotrebe engleskog jezika. Pokusat cu prestati s tom praksom, barem dok malo bolje ne upoznam svoj jezik. Svjesna sam da mi pismenost opada, vise se ne skolujem redovito, diplome su po ladicama, a Word provjerava spelling  Najveci problem zadaje mi pretjerana ljubav prema ijekavosti, najcesce mi se u recenice uvuce umijesto umjesto umjesto  no ima toga jos! Recimo, veznici na pocetku recenice.Brinem jer ce moje dijete biti dvojezicno. Streberica u meni zeli posteno savladati gradivo i nauciti dijete nas jezik i da zavoli hrvatski jezik, posebno zato sto je tatin jezik preteska konkurencija. Kako sam vec sad dosadna po tom pitanju, kakva cu tek postati kad se stvarno bacim na jezicne lekcije?! Pogotovo zato sto mislim da sam u pravu! Trenutak spoznaje: ja sam pilivoj(ka) i ponosna sam na to! Postoji li kakva grupa za podrsku?  |
28.01.2009., srijeda
Samodopadna samohvala
|
Naucila sam da je jedna od nuspojava trudnoce strahovita bol u kukovima ako zelim spavati lezeci na boku. A moram lezati na boku jer kad lezim na ledjima, onda imam osjecaj da bi mi lakse bilo spavati na zahodu. Druga nuspojava trudnoce je totalni gubitak sramote i manira Toliko o spominjanju zahoda! Treca nuspojava trudnoce je da bih dobrovoljno i rado prihvatila jos vise bolova samo da nasa nasljednica ili nasljednik bude sretno i da dobro napreduje prije nego dodje vrijeme za porod. Sve zato da mi moje najdraze djetesce jednog dana kaze "mrzim te, ides mi na zivce, da sam barem usvojen/a!" Jedva cekam! Uglavnom, razlog za piskaranje je da mi je dosadno jer sam uglavnom doma i uglavnom ne spavam. Razmisljala sam malo o akvariju s tropskim ribicama kojeg imamo doma. Volim te ribice, iako mi je dosadno cistiti dno. Volim ih gledati smiruju me. Tok misli odveo me na prvu godinu studija kad smo na vjezbama iz biologije dobili frisko ispecane akvarijske ribice za seciranje Tu sam shvatila da je dobro sto sam jedan sasvim drugi smjer na dobrom, starom PMF-u jer ne bih u zivotu mogla ubijat ribice cak ni u svrhu znanosti. Rodjena sam vegetarijanka, to sam znala od malena.Nedostaje mi more. Nedostaju mi putovanja. Zadnje putovanje ove jeseni bilo je vise nego dobro. Sad mi cak nedostaje i prljava, bizarno opasna Belgija. U trudnickoj cekaonici u bolnici obicno vlada guzva. Jedna sam od rijetkih koja dodje sama, muz i hranitelj obitelji obicno je ujutro na poslu Vecina zena cita novine, obicno 24 ili jutarnji. Ja si ponesem knjigu. To je samo za sminku jer u zadnje vrijeme uopce nemam strpljenja za citanje knjiga ili novina, jedino se mogu skoncentrirati na blogove i vijesti koje citam po "najdrazim" portalima. Procitam mozda jednu knjigu tjedno ili cak i manje. Nekad sam citala tako brzo i tako raznoliku literaturu. Imala sam i vokabular Gle me sad! Pisem kratke uglavnom neozbiljne tekstice na svojem polutajnom blogu. I bas sam zadovoljna jer sam napokon pocela gubiti taj lazni osjecaj vaznosti koji ti daju pohvale, sirok krug interesa i dobro obrazovanje. Vise mi nije vazno letjeti, nego hodati. |
27.01.2009., utorak
Kalifonikacija
|
Odlucila sam jucer da cu biti sretna i bezbrizna. Dosta mi je uzrujavanja i cinizma. Cinizam te pretvori u cudoviste, koje misli da je nadmocno, bolje od drugih, iznad svega, s uvidom u sve. Sipak! Sto je alternativa, ako nije jad i bijeda? Siromasna zemljica koja je do jucer kokodakala protiv zdravstvene reforme hrli na utakmice. Od kuda novac za ulaznicu ako smo tako nezaposleni i optereceni kreditima? Naslo bu se, ko i uvijek. Na utakmici se fucka dok svira himna druge drzave. Pale se zastave drugih drzava. Opravdanje - protiv "njih" smo se borili. Izborili smo se za primitivizam jer ne postujemo nista, pa ni sami sebe jer pristajemo zivjeti u kaljuzi. Fuckanje i palez ne pokazuje nadmoc, nego nemoc. A svijet nam se posprdno smije. Jutarnji program donosi kratak tecaj o jeziku. Dvije ustrogljene gospodje objasnjavaju neduhovitom voditelju koje rijeci trebamo koristiti umjesto engleskih ili opcenito stranih. Primjerice, CV nije si-vi, nego ce-ve. Nema veze sto su na vijestima govorili da je "sudac dobro odlucila"... Gdje nestade sutkinja? Onda su ponovili reportazu o jedinoj privatnoj gimnaziji u Slavoniji, skoli Gaudeamus. Ucenici su izumili drzace za zahodsku dasku, zbog kojih ona vise nece pucati ili micati se kad se na nju sjedne. Decki dragi, da ste ikad oprali zahod, znali bi da cu ja kao potencijalni kupac radije kupiti novu dasku, nego ribati cetkicom vase drzace/klopku za bakterije i smrad. Cure su izmislile kavicu: 1. "legakavu" sto je espresso s karamelom i mlijecnom pjenom, 2. "linokavu" sto je mlijeko s karamelom i 3. "hrvatsku kavu" sto je espresso s medom. Isprike saljem u vjetar da ih odnese do izumitelja ako sam slucajno krivo zapamtila nazive. Ali! Djeco draga, niste vi to izmislili, takva se kava ili mljekeco moze naruciti bilo gdje, a ne samo u "jednom osjeckom kaficu". Konzumiram kavu pod jedan i dva svakodnevno (doduse, vec dugo bez kravljeg mljekeca), a tri u gostima kod tete. Tvrdim da bi svako hrvatsko teenagersko dijete trebalo provest obaveznih 3 dana terenske nastave u Londonu. Pogotovo djeca iz krajeva kojima drmaju prvoborci, pravovjernici i tradicionalisti. London te u sat vremena nauci toleranciji, distanci, skromnosti. Nauci te gdje ti je mjesto trenutno i sto trebas ciniti da se na ljestvici pomaknes u zeljenom smjeru. Ma daj! I zato sam ja od jucer sretna! Moja beba se okrenula u trbuhu i sjedi mi na mjehuru i lupa me nogicama u bubrege i pluca. A ja sam presretna! Danas cemo joj kupiti kadicu. |
18.01.2009., nedjelja
Facebook troll
|
Pocela sam koristiti slavni fejsbuk prije kakva dva mjeseca na nagovor umrezene familije preko sedam gora i preko sedam mora. Kao i obicno, ubacila sam se sada kad to vise i nije tako moderno i bas kao muha bez glave (zakaj mi pase ta poredba u tekst, nije podobna za nas vegetarijance jer zapravo govorimo o okrutnosti prema zivotinjama, a malo mi je i filozofska jer sto je muha bez glave... nego, digresija!) Sto sam ono htjela reci? A-ha! Cilj je trebao biti plemeniti: brza razmjena fotografija, pogotovo nakon sto se rodi nasljednik/ica. Prvo sam se razocarala jer se nisam snasla u potrazi za prijateljicama. Bit ce da su sve u braku promijenile prezimena. Nekoliko je naslo mene i to samo zato kaj sam ja jos uvijek ja po prezimenu uz neke sminkerske dodatke Nasla sam nekoliko prijatelja koji su postali uber-cool, sa fenomenalnim hobijima, neobicnim kucnim ljubimcima i ludim fotografijama s jos ludjih putovanja. Nekak sam si ih zapamtila kao drage, dobre decke, s dragim suprugama i sitnom djecom pa sam se iznenadila. Izgleda da je moj zivot dosadan jer imam najobicnijeg peseka i fufu macku. Kad nadodam da sam u sretnom braku sretno trudna, nema goreg profila za fejs! Teenagerski bih obozavala facebook da sam se zadrzala na stvarnim prijateljima i clanovima obitelji. Onda me pronasla ona! Sad bih tako rado ubacila onaj score iz Ralja, ono kad znas da stize plasticni morski pas! Stara sulkolegica koja je me tako razveselila svojim prvim pismom! Pisala sam joj duge odgovore, ona meni jos duze, trebalo je pohvatat sve te godine razdvojenosti! Naucila sam da je postojao razlog za rastanak! Ajme sto je naporna! Svaki dan me zove na razne i nemoguce "evente", salje mi srceka i sladolede, poziva u grupe, komentira svaku mogucu fotografiju svih svojih prijatelja, a trenutno ih ima stotine i svaki dan uplice sve vise naivaca u svoju mrezu. Uh...  Zid je natrpan njenim komentarima i fotkama i nikog vise ni nevidim osim nje. Mislim da je doslo vrijeme da se pobrisem od tamo. Recimo da mi se u trudnoci ogadilo. Osim ako... Jel mozda pristojno obrisat fejsbuk prijatelja s fejsbuk prijateljske liste? |
17.01.2009., subota
Zlocin iz mrznje
|
Grupa mladih ljudi napala je i tukla mladica. On je vjerovao da ide na sudar s potencijalnim novim deckom, a oni su isli prebit pedercinu. Takvu pricu smo culi koliko ono puta? Slucaj je poseban zato sto je policija pohvatala mlade napadace. Slucaj je poseban i zato sto se napadnuti nije sramio prijaviti sve policiji i novinarima i ne srami se homoseksualnosti. Slucaj je poseban jer (neki) novinari isticu kao kuriozitet da se napadnuti nije sramio izaci u javnost. Slucaj je poseban jer roditelji 15-godisnajaka koji je sudjelovao u napadu tvrde da je policija reagirala preostro, spominju se velike policijske glave koje su bile prisutne prilikom istrage. Slucaj mozda djeluje nevazno. Ali radi se o zlocinu iz mrznje. Slucaj je poseban jer je policija napokon reagirala! Roditelji se zale jer je policija po njihovom misljenju preostro reagiriala. A da je njihovo dijete napadnuto, da li bi onda rekli istu stvar? Cijelo vrijeme se zalimo da policija ne radi nista. Sad je napravila nesto. I opet ne valja! Sad bi svi htjeli biti popustljivi prema djeci koja se samo malo zezaju. Zaboravili smo mlade ljude koji su izgubili zivote jer su ih drugi mladi ljudi samo malo udarili? Vjerovala sam da nam politicari ne valjaju. Ne valjamo mi svi skupa, mentalitet nam je kretenski, izgubili smo osjecaj odgovornosti. Na prosvjede ne izlazimo jer pada kisa. Prosvjede zelimo i nacelno podrzavamo, ali samo ako netko drugi krene s organizacijom. Vozit cemo slalom po ulicama bez zmigavaca jer nam se zuri, nema veze kaj se i drugima zuri, sami smo sebi na prvom mjestu. Placat cemo participacije ali cemo glasno psovat ministra. Cekat cemo u redu u Konzumu pola sata i psovat Todorice, ali cemo ostat jer nam bas treba taj kruh i Konzum nam je najblizi ducan. Ici cemo u crkvu i stitit zupnika pedofila jer se protiv crkve ne govori jer ak nismo katolici onda smo Srbi. Radit cemo za nikakvu placu samo da bi dobili kredit na 30 godina i kamate i psovat politicare koji su sebi opet digli place i pricat kak cemo jednom odselit na zapad. A ako ikad dodjemo na zapad, tamo cemo biti manji od makovog zrna. Postovat cemo sva pravila i drzati se reda. Vozit cemo po propisima. Radit cemo bez zabusavanja i bezbrojnih cik-pauza i kava-pauza i dizat cemo kredite na tri godine i priustiti si kucu i auto i stednju. I sirit cemo price kako na zapadu sve funkcionira, a ne kao kod nas. I plakat cemo da je kod nas tesko, ali barem imamo dusu. Slavenska dusa! Koje sranje. Brzo je zaboravljamo kad nam zamirisi novac. Bitno da je uvijek netko drugi kriv za nase probleme. |
15.01.2009., četvrtak
OGTT iskustvo
|
Jutros obavljeno! Nalaz odlican! Cemu onda pisati? Na zadnjem pregledu, ginekolog me upozorio da unutar 25-28 tjedna trudnoce treba obaviti OGTT (oralni glukoza tolerans test) da vide da li se pojavio gestacijski dijabetes. U to me vrijeme mucila malo teza prehlada pa nisam trazila dodatne informacije - bilo mi je najvaznije da je beba dobro i da mogu doma u krevet kasljati i smrcati. Zato sam nekoliko dana prije odlaska nazvala sestru Tanju, koja mi je lijepo objasnila kako se tocno radi taj test i najvaznije da moram prestati jesti 12 sati prije prvog vadjenja krvi. Ali ne, morala sam se dodatno raspitivati i cula sam svakakve lovacke price... Moze se cuti: odvratno je popiti tu stravicno slatku tekucinu, krene na povracanje, umires od gladi, umires od zedji, obavezno ponijeti limun... Ma svasta! U laboratorij sam stigla sva u strahu. Prvo su mi izvadili krv, a onda me poslali u susjednu prostoriju da malo sjednem i pricekam. Tamo su bile jos dvije trudnice, takodjer su cekale svoju dozu secera. Cetvrta trudnica je odbila test. Nije ukusno za popiti, ali nije ni odvratno. Smatram da bomboni imaju puno gori okus. Sve tri smo popile bez problema, a onda su nas obavijestili da se vratimo za tocno dva sata na drugo vadjenje krvi. Bitno je ne jesti, ne piti i ne pusiti. Nije mi bilo zlo, nisam se tresla, a nisam poslije bila niti gladna, niti zedna. Nisam ni pomisljala na povracanje. Dva sata brzo prodje. Vratila sam se u laboratorij, a i druge dvije dame su vec stigle i izgledale su i zvucale sasvim normalno i veselo. Nalaz je sada kod mene doma, a moram priznati da dobri rezultati pozitivno djeluju na raspolozenje! Drago mi je da nisam bila povrsna i odbila testiranje zbog glasina. |
13.01.2009., utorak
Bojkotiram Konzum, dosta mi je!
|
U Konzumu kupujem samo kad sam prelijena prosetati do nekog drugog ducana, bilo kojeg. Najblizi mi je. Dogodilo mi se da dva dana zaredom cekam u redu preko 20 minuta jer je blagajna zablokirala zbog kartice. Ne krivim blagajnice jer u takvim trenucima obicno uznevjereno cekaju "nekog" da dodje s carobnim kljucicem. Mozda grijesim, no uistinu mi se cini da slicne situacije ne vidjam u ostalim supermarketima, da ne govorimo malim trgovinama. Druga stvar koja mi je digla zivce je uvodjenje broja za sir i salamu. Stajala sam kao idiot u redu za sir, nisam pazila, razmisljala sam o svemu samo ne o siru i redu. I tek kad sam shvatila da se nisam pomaknula s mjesta, vidjela sam natpis koji me upozorava da uzmem broj. Uzela sam broj za sir i odmah se na ekranu pokazalo 92. Moj broj! "20 deka gaude molim!" "Izvolite! jos nesto?" "Nista vise, hvala, dovidjenja." |
12.01.2009., ponedjeljak
Direkt: "Ovo ono ne znam..."
|
Opet malo o tv programu! Pogledah danas emisiju Direkt o gejmerima. Mladi ljudi koji godinama igraju igrice, nekima je to danas posao, neki se natjecu, neki studiraju. Svi u zamracenim sobama, ruzne slusalice na usima, blijedi, punasni decki te jedna prozirna, izrazito mrsava djevojka. Sto im je zajednicko? Ne znaju govoriti! Poseban naglasak stavljen je na rijec pucacina. Najgori primjer je bila mlada, blijeda djevojka Maja. Opsesivni mladic igra istu igricu vec 11 godina te razvija motoriku klikanjem po tastaturi, jer on ce nekoliko puta ponaviti kako 'klikne oko 300 puta u minuti, a njegov tata dolje na laptopu toliko puta ne klikne ni u godinu dana'. Uglavnom se culo: ovo ono ne znam tak nekak ono ne. Na kojem si levelu, apdejtaj, magicno, mozes bit bilo sto, mozes bit bleksmit i izradjivat armore... Ne samo sto ne poznaju hrvatski jezik, vec su i umjetnost iskrivljavanja engleskog jezika doveli do savrsenstva.  Zalosno  O njima je snimljena emisija i vjerujem da su izuzetno dobri i uspjesni igraci. Medjutim, nije li to jedan oblik ovisnosti?Velika pohvala timu koji snima emisije! Pogledala sam nekoliko jer ih je zbog seljakanja termina tesko uhvatiti. Za vecinu emisija sam stekla dojam da bi ih trebalo prikazivati djeci u skolama. Ova danasnja je klasik kojeg bi svaka profesorica hrvatskog jezika trebala imati u svojoj kolekciji i prikazivati barem jednom svakoj generaciji ucenika. A jucer u "Nedjeljom u 2" bosanskohercegovacki pjesnik i pisac Abdulah Sidran. Mozemo ga voljeti ili mrziti, ali, bilo je fascicnantno slusati kako se on izrazava, slusati njegove opaske i prvoklasno ignoriranje voditeljevih jeftinih provokacija. |
11.01.2009., nedjelja
Fritule
|
Dogodile su se moje prve fritule! Bile su odlicne! Sasvim dovoljno za nedjeljni blog I jos nesto: nema slike  |
08.01.2009., četvrtak
Zdravstvena reforma koja to nije
|
Gledala sam jucer na OTV-u i na HTV-u emisije o zdravstvenoj reformi. Necu opisivati emisije, a jos manje vlastitu emocionalnu reakciju... Odlucila sam opisati neka svoja iskustva, jer u zadnje sam vrijeme cesto kod doktora. Nedavno je moja mama iznenada dobila vrtoglavicu pracenu visokim tlakom. Sto napraviti u subotu poslijepodne? Na hitnu, naravno. Tamo smo cekali tri sata u cekaonici, dva sata na obradu i jos dva sata na kontrolni pregled. Srecom nasom, moja mama je zdrava, sto su potvrdili pregledi koje je naknadno obavila. A sto da nije bila? Ukupno sedam sati na hitnoj sigurno nije lagano podnijela, ne samo ona. Sto je sa ljudima koji satima cekaju na pregled u hitnoj sluzbi, posebno vikendima i praznicima kad mozda nismo u mogucnosti kontaktirati obiteljskog lijecnika? Sto reci kad se razboli maleno dijete i kada roditelji koji nisu medicinske struke moraju bespomocno satima cekati bez ikakvog objasnjenja? Jedini zakljucak je da nema dovoljno doktora i sestara i da su u manjini oni koji su spremni komunicirati s pacijentima. Obicno u cekaonicama pacijenti vrlo brzo shvate koja sestra i doktor/ica su spremni na razgovor i svaki puta kad izadju iz ordinacije prema njima krene copor zabrinutih. Sasvim je jasno da nedostaje i doktora i sestara, a sasvim sigurno i ucenika i studenata koji se spremaju za ta zanimanja. Prema tome, nema tih participacija koje ce pomoci zdravstvu, proracunu i ministarstvu. Jedina nada je da im se povecaju place, da se zaposle stranci barem dok ne zavrsi obrazovanje studenata medicine i da se na taj nacin stimuliraju mladi ljudi na upis u medicinske skole i studije. A sto se dogodi kad moramo lijecniku u normalno radno vrijeme? Obicno nas na vratima doceka obavijest da se mole umirovljenici i nezaposleni da dolaze prijepodne, a poslijepodne neka ostave zaposlenima, vodjeni logikom da ce zaposleni lijecniku doci samo nakon posla. Karikirano, penzici si mogu dopustiti luksuz bolesti samo ujutro, a zaposleni poslijepodne. Zaposleni, molimo vas da obavite svoju radnu smjenu pa makar i umirali od bolova, zastopanih noseva i slicnih neugodnosti. Reda mora biti! Shvacam cemu sluzi obavijest, ali uistinu nije potrebna jer ne vjerujem da bi me lijecnik otjerao kuci zato sto sam kao odmarajuca trudnica dosla u vrijeme predvidjeno za zaposlene. Sto kad dodjemo svojem lijecniku u dom zdravlja koji nije privatnik, kolokvijalno nazvanom socijalnim? Dobar primjer je "moj" ginekolog. Cini mi se strucnom, odgovornom i ljubaznom osobom. Ali ordinacija je u poluraspadajucem stanju. Stol pretpotopni, daleko od luksuznog pomicnog, mekanog stola iz privatnih ordinacija koje nemaju ugovor s HZZO-m. Nema ultrazvuka! Alternativa je posjet privatniku, ali nekima je to preskupo. Meni je bilo preskupo. Zato me salje u bolnicu na preglede i ultrazvuk. Imam uglavnom pozitivna iskustva s trudnickim pregledima. Jedini problem je beskonacno cekanje. Cekamo satima. Prednost imaju bolnicki pacijenti. Prednost imaju iznenadne ili dogovorene operacije. Zasto se barem bolnicki pacijenti ne mogu pregledati u poslijepodnevnoj smjeni, cak nocnoj? Bolnice rade 24 sata dnevno i nema nikakve logike da se svi pacijenti moraju obaviti od 7:30 do podneva, eventualno do dva sata poslijepodne. Gdje su odgovori na ta pitanja? Ljudski odgovori, istiniti, bez politickih floskula. |
06.01.2009., utorak
Bozicni ukrasi padaju, padaju
|
Postalo je popularno izbaciti bor i sve sto podsjeca na Bozic na danasnji dan. Praznik je i mozda je lakse pospremiti dok smo kod kuce. Kad sam bila mala, bor je bio okicen skoro do veljace. Nasi ukrasi i bozicna svjetla jos uvijek stoje jer nas je sve doma ugrizla lijena buba. Sad ce nasu kucu netko pogledati pa ce pomisliti da smo pravoslavci ili da smo katolici koji se ravnaju prema crkvenim pravilima.  Naravno, karikiram! Ali tako nekako ispada jer je danas normalna pojava bila vidjeti sugradjane kako groznicavo skidaju svjetla i tuzne letece borove. Kad je nase drustvo postalo tako praznoglavo?Volim svoje plave lampice i htjela sam ih zadrzati malo dulje. Medjutim, prije nekoliko trenutaka dogodilo se nesto sto me potaklo na pisanje. Lampice su pale s prozora nase spavace sobe! Intervencija? |
05.01.2009., ponedjeljak
Nema kruha!
|
Krenuli pas i ja na nasu uobicajenu vecernju setnju. Obicaj mi je nakon setnje kupiti kruh. U najboljoj pekari u zapadnom dijelu Zagreba natpis na vratima - Sutra ne radimo! O-ho! Na vrijeme sam stigla! Ulazim u pekaru jer kod kuce nema vise kruha i sretna sam jer ga mogu kupiti veceras. Na polici dva polubijela i cetiri bijela iz kalupa! Ja: "Dobra vecer kaj vise nemate sa sjemenkama? Kukuruznog???" Prodavacica: "O dobra vecer, nis vise nema, samo to kaj vidite na polici." Ja: "Ajoj!" Prodavacica: "Da znate kakvu guzvu danas imamo! Mislili smo da bumo sutra radili, al je gazda ipak nazval Inspektore pa su rekli da nesmemo radit na praznik!!!" Ja: "Nisam znala. Al bar cete se malo odmoriti. Molim onda jedan bijeli iz kalupa." Prodavacica: "Mozetesimisliti! Kaj samo jedan? (kimnuh potvrdno glavom, blazeno nesvjesna cinjenice da su ljudi ispred mene pekaru napustali s dvije tri vrecice pune blaga) To vam je pet kuna." Ja: "Hvala, laku noc." Prodavacica: "Laku noc." Da. Naivno sam kupila samo jedan bijeli. Voli ga moj muz, a za sebe i roditeljima planirala sam u drugoj pekari kupiti crni sa sjemenkama. Odem do obliznje pekare, a kad tamo red od desetak lovaca na kruh, a samo tri struce bijeloga. Ocaj na licima okupljenih bio je neopisiv! Culo se: "Bute spekli jos kruha? Da pricekamo?" Prodavacice: "Pa vec smo prodali sve kaj smo imali za danas, cekajte da pogledam nutra kod pekara, ocete pecivo..." Nastavak price ne znam jer sam tu odustala i vratila se u prvu pekaru. Naravno da su i oni u u medjuvremenu prodali ostatak kruha, a peciva mi je bilo glupo kupovati. Odlucila sam se porazena vratiti kuci. U trgovinu nisam mogla uci sa psom. U blizini je jos barem pet pekara. Odustala sam jer mi je jadno i ponizavajuce bilo kao ovisnik traziti dilera koji jos ima dobar kruh! Pitam se da li se slicno dogadjalo i u drugim dijelovima grada? Ili samo tu kod nas u predgradju? Sramota! Pa to je samo kruh i radi se o samo jednom danu! Ljudi su panicno poceli stvarati zalihe. Plan je sutra nagovoriti mamu da ispece onu svoju finu pogacu! |
04.01.2009., nedjelja
Supermarketi prodaju i gorivo
|
Stigla nam je prva neradna nedjelja. Nisam razmisljala kako ce to utjecati na hrvatsku ekonomiju, moguce otpustanje radnika i profit jer mi se sve to (zasada) cini umjetno stvorenom problematikom, kao i 0 promila, svjetla na automobilima kroz cijelu godinu, participacije u zdravstvu klapa prva pa sad druga... Mogu samo reci da bi trgovine mogle raditi i nedjeljom i praznikom sve dok za to ima zainteresiranih. Nedjeljom kupujem kruh i jeftine novine zbog priloga s krizaljkama i sudoku Zalosno mi je bilo vidjeti citave obitelji u nedjeljnom izlasku u trgovine. Jedino sto me izuzetno smeta je izjava iz crkvenih krugova da je nedjelja dan za crkvu i obitelj. Pa svaki dan je dan za obitelj! Istina, vjernici nedjeljom odlaze u crkvu. Ali nismo crkvena drzava i diskriminacija je zakonom zabranjena. Hrvatska je drzava u kojoj zive ljudi razlicitih narodnosti i vjera i nikako mi nije jasno tko je i kako vjeru uspio pomijesati u tematiku kupovanja. Kruske i krastavci su to. Slicne zabrane pojavile su se davno, davno u (nekim) zapadnoeuropskim drzavama. Po tom pitanju takodjer kaskamo kojih 20, 30 godina za takozvanim europskim uzorima. I tamo su nedjeljom smjele raditi samo trgovine u sklopu benzinskih stanica. Kako su, npr u Velikoj Britaniji doskocili tom problemu? Jednostavno! Supermarketi su poceli prodavati benzin  Ako se to dogodi i kod nas, nekako mi se cini da ce Pevec otvoriti sezonu benzinskih. Oni tak vec imaju autopraonioce cije se koristenje naplacuje na blagajni u ducanu |
02.01.2009., petak
Pocetak nesanice
|
Ne mogu nocas spavati. Gledam van kroz prozor obrubljen mojim plavim lampicama. Nije palo mnogo snijega, ali to je onaj pravi, hladni, skripavac koji je temeljito pokrio dvorista, krovove i automobile. Uzivala sam u danasnjoj setnji! Nedostaje mi snijeg, duboki snijeg koji sjaji u noci. Toplo mi je, u kaminu lagano gori vatra. Lijepo mi je. Dugo sam zivjela s nesanicom. Godinama. Naucila sam tada odmarati i uspavljivati dio po dio tijela kako bih prezivjela. Tada sam bila odlicna ucenica i studentica, posebno sam voljela uciti strane jezike i matematiku. Imala sam svjezinu. Stekla sam mnogo prijatelja. Onda sam odlucila nauciti spavati. Spavanje je donijelo mir, ali odnijelo energiju i zelju za ucenjem novog. Volim spavati! Trudnoca me jos vise uljuljala u san. A sada mi najednom nedostaju oni moji budni dani. Promatram svoj svijet, ne spavam. |
01.01.2009., četvrtak
Vegetarijanska vecera
|
Vrijeme je za prvo pisanje o vegetarijanstvu! Vegetarijanka sam dugi niz godina, od djetinjstva. Uzivam u hrani. Naucila sam pripremati ukusna, svecana, svakodnevna, brzopotezna, slatka, slana jela... Raznolika, ali uvijek vegetarijanska. Ove sezone sam se uistinu iskazala za praznike. Za Bozic sam napravila "moju" verziju francuske salate i zamolila mamu da mi priredi grah salatu. Jos je bilo zelene salate i vruceg, domaceg peciva. I to sam tamanila, nista drugo nisam zeljela jesti. Ostali mesojedi za stolom su imali razne vrste mesa na razne nacine pripremljenog, k tomu jos priloge, a ja ove godine nisam zeljela raskosna jela. Pozeljela sam jesti samo salatu i tako je i bilo. Za desert klasika: cokoladne delicije! Za docek nove godine bila sam u jos manje svecarskom raspolozenju po pitanju hrane. Htjela sam pecene mlince i zelenu salatu, masline, kisele krastavce i turske hidroponske (iskreno se nadam ne i GMO!) rajcice. Zelja mi se ostvarila! Nije bilo dileme po pitanju slatkisa: u obzir su dosli samo i iskljucivo kokos keksici. Mozda je razlog ovim mojim cudnim kombinacijama trudnoca, a mozda sam se vec zasitila prosinackih kulinarskih pretjerivanja. Nije vazno. Vuk sretan i sit, a ovca sretna i cijela |
